Žene puno teže podnose teret krize, ali im ona daje priliku za snažnije promjene

žene vođenje u krizi
Ovaj članak preuzet je s portala Femisfera.

Doktorice, njegovateljice, medicinske sestre, odgajateljice, učiteljice, profesorice, trgovkinje i na kraju političarke. Sve one imaju važnu ulogu u našim životima, naročito u kriznim vremenima. Nažalost, ovih dana se o ovim prvima manje piše i više im se plješće, dok se o ovim potonjima piše u gotovo svim svjetskim medijima.

Žene na vodećim položajima: Uspjeh protiv koronavirusa – piše The New York Times.

Žene lideri trenutno rade sjajan posao – piše Vogue.

Što je zajedničko svim državama koje vode u bitci protiv koronavirusa? Pa za početak njima vladaju žene – piše Jutarnji list.

žena Medicina

Čudi li nas sposobnost žena na vlasti? Vjerojatno je to tako jer još uvijek živimo u muškom svijetu. S druge strane, odajemo li dovoljno priznanje i onima na prvoj crti obrane. Jer kad se sve zatvorilo zbog straha od virusa; trgovine, bolnice i ambulante su radile. Ne moramo gledati službenu statistiku kako bi znali da upravo na tim radnim mjestima u većini još uvijek rade žene – prvenstveno trgovkinje i medicinske sestre. Koliko na sve njih, a i žene općenito djeluje kriza.

Kriza nakon pandemije koronavirusa i prva otpuštanja

Nažalost, žene će i ova kriza pogoditi puno više nego muškarce.

Osim što teže pronalaze posao, puno lakše će ga i izgubiti.

Ako primjerice pogledamo ICT sektor u Hrvatskoj, koji je uz trgovine široke potrošnje i prehrambenu industriju možda najmanje pogođen krizom, u Hrvatskoj je tek svaka sedma osoba zaposlena u tom sektora žena. Točnije, žene čine tek 13 % zaposlenih u ICT sektoru u Hrvatskoj. Naravno, opcija obrazovanja i studiranja za tehnološka zanimanja dostupna je i ženama, no postavlja se pitanje zašto one ne biraju ta zanimanja. Iako ne postoji istraživanje na tu temu, vjerujem kako osim nezainteresiranosti za to područje veliki utjecaj ima javno mišljenje kako su to poslovi za muškarce. Slično kao što je nekada posao u marketingu, u 60-im godinama prošlog stoljeća, bio rezerviran za muškarce, a žene su bile tajnice ili daktilografkinje.

Za sada je prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje vidljivo da je od 25.483 osoba koje su u travnju ove godine registrirane kao nezaposlene više od pola tog broja ženski dio populacije, točnije njih 13.956. U istom mjesecu se u evidenciju nezaposlenih prijavilo 11.518 muškaraca. Kada govorimo o prosječnom broju nezaposlenih od siječnja do travnja ove godine, razlika je još vidljivija jer je riječ o 80.054 žena i 65.095 muškaraca. Ako se opet odmaknemo statistike i pogledamo situaciju iz svoje bliže okoline, osobno mogu reći da poznajem četiri žene koje u ovoj situaciji traže posao i trenutno nijednu mušku osobu. Ovaj tekst posvećujem njima i svim ženama koje se bore za jednakost, bolje uvjete rada i vlastiti prosperitet.

Što nam pokazuje povijest?

Sve do sredine 19. stoljeća glavne životne uloge žena su bile: kćer, supruga i majka. Jedina obveza žene je bila postati što bolja domaćica te što bolje razviti svoju ulogu supruge te kasnije majke.

žena kućanica povijest

Prvi značajan događaj koji je označio prekretnicu po tom (ženskom) pitanju se dogodio 1848. godine u Seneca Falls u SAD-u kada je održan prvi skup o ženskim pravima na kojem je donesena Deklaracija o pravima i osjećajima (Declaration of Sentiments). Žene su u Deklaraciji tražile pravo raspolaganja svojom imovinom, skrbništvo nad djecom u slučaju razvoda, proširene mogućnosti razvoda braka, bolji pristup obrazovanju i mogućnost zaposlenja i naravno, pravo glasa. Ovaj događaj bio je poticaj i Europljankama da započnu organiziranu borbu za svoju prava te su se i one aktivirale 60-ih godina 19. stoljeća.

žena Povijest Rad

Godine 1900. radni je dan ograničen na 10 sati, a obvezni tjedni odmor uveden je 1905. godine. Žene dobivaju pravo slobodnog raspolaganja svojim novcem 1907. godine te se 1913. godine uvode odredbe koje omogućuju ženama pravo na odmor prije i poslije poroda te se zabranjuje prekomjeran rad. Žene su se sve više zapošljavale jer je prelaskom iz feudalnog u moderno, industrijsko društvo nedostajalo radne snage. Period između dvije industrijske revolucije, koja počinje oko 1750. i završava Prvim svjetskim ratom 1914. godine, jačala su radnička prava, ali su se žene zapošljavale uz plaću manju od one koju su primali muškarci.

Prvi svjetski rat – velika prekretnica za žene

No, glavni događaj koji će dati zamah borbi za ženska prava zasigurno je Prvi svjetski rat. Osim već spomenute razvijene industrijske proizvodnje, veliki broj muškarac je bio na ratištu pa se u kratkom vremenu pojavio veliki nedostatak radne snage. Ženama je to dalo mogućnost da zamijene muškarce te dokažu svoju vrijednost, snagu, znanja i vještine. Osobno mi je jako zanimljivo kako je upravo ovaj katastrofalan događaj bio zaslužan za velike promjene i napredak brojnih znanosti te društvenih i političkih prilika.

Završetkom rata i povratkom muškaraca svojim domovima, većina je žena vraćena prvobitna uloga – kućanice, majke, supruge.

One su prve dobivale otkaze u tvornicama kako bi se oslobodilo mjesto za muškarce. Žene su izgubile izvor prihoda i slobodu. Kao veliki problem u literaturi koja opisuje društvene prilike tog vremena, spominje se otpuštanje žena koje su za vrijeme rata postale udovice.

Isto tako, zbog recesije koja je uslijedile nakon rata, one koje su nastavile raditi primale su još manju plaću, a muškarci su istovremeno primili ratne bonuse.

Ipak, kraj rata i kriza donijeli su neke dobre promjene, odnosno priliku da se žene izbore za njih.

Konačno su ušle u Parlament te im sve veći broj država priznaje njihova prava. Zemlje koje predvode u tome su Novi Zeland, koji je ženama dao pravo glasa još 1893. godine, Finska 1906., Norveška 1907. i Australija 1908. Ono što je zanimljivo da je u tri od ove četiri navedene države danas na čelu žena – u Finskoj (ujedno najmlađa premijerka ikad izabrana, s 34 godine), Novom Zelandu i Norveškoj.

U SAD-u žene dobivaju pravo glasa 1919. godine, a Švedska pravo glasa ženama daje 1921. godine.

1919 sad žene prosvjed

Žene su u Velikoj Britaniji radile na poslovima dotada rezerviranim za muškarce, no još uvijek nisu imale ista prava. Odlučile su djelovati te su radnice londonskih autobusa i tramvaja krenule su u štrajk 1918. godine. Vijest se o štrajku brzo širila te su žene u drugim gradovima slijedile njihov korak. To je bio prvi štrajk za jednaku plaću u Britaniji. Donesena je odluka isplaćivanja jednake plaće za jednak posao.

Ženama je bilo obećano da će u poslovima u kojima rade jednako kao i muškarci primati istu plaću. U Velikoj Britaniji je 1918. godine donesen novi izborni zakon koji je uveo ograničeno pravo glasa za žene. To je značilo da su mogle glasati ako su bile starije od 30 godina, odnosno prelazile imovinski cenzus ili imale sveučilišnu diplomu. Deset godina kasnije, 1928. godine, novi izborni zakon je žene potpuno izjednačio s muškarcima.

Drugi svjetski rat i porast nataliteta

Tijekom Prvog svjetskog rata, žene su dokazale da mogu raditi muške poslove i financijski doprinositi životu u kućanstvu.

Stvaranjem velikog broja radnih mjesta su se konačno mogle zaposliti, kao radnice u tvornicama, ali i kao operaterke na telefonu, tajnice i učiteljice.

Zaposlenost žena u međuratnom razdoblju je rasla i na području Hrvatske, a godine 1935. je udio ženske radne snage u ukupnoj zaposlenosti bio čak 32 %.

U Drugom svjetskom ratu provodila se masovna mobilizacija koja je obuhvatila i radničku klasu. Samim time se i stotine tisuća žena uključilo u bitke u Njemačkoj, Velikoj Britaniji pa i u Hrvatskoj. Zbog povećane potrebe za ratnim materijalom, ženama u tvornicama se povećava zarada.

Ipak, zapošljavanje žena je trajalo samo dok je trajao rat. Ponovno kao i nakon završetka Prvog svjetskog rata rata, savezne i civilne politike zamijenile su radnice muškarcima. Početno oduševljenje regrutiranja žena u vojsku splasnulo je kada su se u obzir počela uzimati javna mišljenja te straha da će izlazak žena iz svojih tradicionalnih uloga donijeti razdor u američki san.

Sredinom 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, nastupilo je mirnije razdoblje, ono u kojem su osobe koje su doživjele Prvi svjetski rat, Veliku gospodarsku krizu i Drugi svjetski rad počele osnivati obitelj. Nakon rata natalitet je drastično porastao, ne toliko zbog mira i blagostanja, nego ponovnog okretanja obiteljskim vrijednostima.

Baby Boom

Rađa se Baby boom generacija, a u koju spadaju oni koji su rođeni nakon Drugog svjetskog rata do 1960-ih godina. Osim obitelji, žene se okreću svijetu ljepote i kozmetike. Modna industrija i industrija ljepote bujaju, a ne smijemo zaboraviti da su tada u marketingu radili muškarci.

To su vremena 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća u kojima su nastale stereotipne reklame o ženama (žena kao domaćica, žena kao savršen supruga i majka, žena kao seksualni objekt, itd). Osim uloge majke i domaćice, veliki broj žena prihvaća novu ulogu žene kao utjelovljena seksipila.

Marketing je odradio svoje, a žene koje su htjele raditi ili nastaviti karijeru, bile su stigmatizirane.

Porast standarda, seks revolucija i priča o Tupperwareu

U SAD-u i nekim zemljama Zapadne Europe se sve do 1973. godine i naftnog šoka bilježio nezapamćeni porast životnog standarda. Takva situacija je ženama otvorila priliku za prikupljanje novih znanja i vještina, ekonomsku stabilnost.

Važna promjena koja je znatno utjecala na obiteljske odnose, položaj žena i demografiju jest pojava kontracepcije. Zahvaljujući razvoju farmakologije i kemijske industrije još od početka 20. stoljeća, počinju se uvoditi metode kontrole rađanja; dijafragme, kontracepcijska spirale i kondomi.

Od 1940-ih kreće primjena antibiotika u liječenju infekcija te se time otklanja jedan od glavnih zdravstvenih rizika kod abortusa, učinivši ga jednom od popularnih metoda za otklanjanje neželjene trudnoće.

No, pravi vrhunac je 1960. godina kada je u SAD-u odobrena Enovidaprva kontracepcijska tableta. Ženama je omogućila da na relativno jednostavan, zdravstveno siguran i diskretan način spriječe neželjene trudnoće. Napokon su mogle kontrolirati tijek svog života, one koje su radile nisu se morale bojati gubitka posla te su mogle odlučiti žele li ili ne žele imati djecu.

Ipak, mnoge žene iz srednje klase osjećale su pritisak kulture koji im je govorila da ostanu kod kuće.

Dio njih nije imao želju raditi na poslovima od devet do pet. Nisu htjele biti tvorničke radnice, tajnice, knjigovotkinje ili prodavačice u robnim kućama.

Pojavio se Tupperware. On im je dao rješenje; posao koji mogu raditi kod kuće – honorarno, onoliko sati koliko su odabrale, uz fleksibilan raspored kako bi uz rad brinule i o djeci i kućanskim poslovima.

Prodavanje Tupperware proizvoda na kućnim zabavama omogućilo je ženama da rade i zarađuju iako nemaju stalni posao.

Jednom kad su ostvarile pravo glasa i pravo na rad, žene od kraja 1970-ih godina pa sve do danas – traže jednakopravnost, točnije jednaka građanska, radna i politička prava, besplatnu i sigurnu kontracepciju te pravo na pobačaj, pravo na slobodu i život bez muškaraca, jednake plaće muškaraca i žene te jednake mogućnosti na radnom mjestu.

Možda će Vas zanimati
Kad je sigurno da nije sigurno

Većina toga još uvijek nije ostvarena, ali kao što je povijest pokazala svaka kriza otvara prostor za promjene.

Što smo naučili nakon krize 2008. godine?

Prema podacima za 2007. i 2008. godinu, žene u Europskoj uniji su činile 59 % visokoobrazovanih, dok je samo 33 % njih bilo zaposleno na upravljačkim poslovima.

Cowomen 7zy2kv76mts Unsplash Min

Stopa zaposlenosti žena (od 15 do 64 godine starosti) iznosila je 58,3 posto, nasuprot 72,5 posto zaposlenosti muškaraca, a žene su u prosjeku primale 17 posto manju plaću od muškaraca.

Svjetska financijska kriza koja je počela 2007. godine, a svoj vrhunac doživjela 2008. godine, smatra se najvećom ekonomskom krizom koja je pogodila svijet još od 1930. godine.

Osim sloma financijskog sektora i stečaja u realnom sektoru, došlo je do porasta nezaposlenosti, a koja je najviše pogodila majke pri povratku s porodiljnog dopusta, majke s malom djecom i žene starije od 50 godina.

Veliku štetu je pretrpjela tekstilna industrija u kojoj prevladavaju žene pa je tako primjerice u Poljskoj izgubljeno 40 000 radnih mjesta. Isto tako, veći postotak žena je tijekom krize bio zaposlen u javnoj upravi, trgovini, uslužnim djelatnstima, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju te su upravo one osjetile teret krize.

tekstilna industrija žene

No, slično kao i u priči s Tupperware proizvodima, kriza je natjerale mnoge žene da same stvore svoj posao.

Europska komisija je 2014. objavila istraživanje prema kojem je od 2008. u Europskoj uniji lagano rastao broj poduzetnica. Zabilježen je rast od 3%, a žene su uglavnom vodile poduzeća s jednom zaposlenom osobom (78 %). Drugim riječima, odlučile su se na samozapošljavanje te si time same stvorile zaradu, ali također kreirale posao koji mogu raditi prema radnom vremenu, uvjetima i mjestu koje sam odrede.

U Velikoj Britaniji su primjerice od 2008. do 2011. godine 80 posto novih samozaposlenih osoba bile žene. One su do uskoro postale vlasnice trećine svih malih i srednjih poduzeća u Europi, a broj ženskih startupova je porastao čak dva puta brže nego onih u vlasništvu muškaraca.

Rad Od Doma

Koliko su važna manja poduzeća, pokazuje podatak da su mikro, mala i srednja poduzeća zapošljavala gotovo tri četvrtine (73,2 %) svih zaposlenih u poslovnim subjektima u Hrvatskoj u 2017. godini.

Samozapošljavanje se aktivno poticalo i u Hrvatskoj pa je HZZ od 2010. do kraja siječnja 2020. dodijelio ukupno 1,32 milijarde kuna u svrhu poticanja samozapošljavanja, a poticaje dobilo je 32.967 nezaposlenih. Nažalost, ne nalazim podatak koji je postotak poticaja za samozapošljavanje dodijeljen ženama.

Što ćemo poduzeti nakon ove krize?

Još nemamo relevantne podatke i tek ćemo u drugoj polovici godine znati koliko je ova kriza utjecala na žene i njihovu zaposlenost. Dio njih će nakon oporavka možda krenuti u smjeru samozapošljavanja, baš kao i nakon krize 2008. godine.

Važno je da žene ne odustanu od borbe za jednakost, ali i ostvarivanje određenih prava. I možda je pravo vrijeme da se omogući:

  • rad od kuće – za djelatnosti u kojima je to moguće
  • radni dan u trajanju od 6 sati (i za žene i za muškarce)
  • mogućnosti uzimanja slobodnih dana tijekom menstruacije

Za svaku od nas pojedinačno je već sada vrijeme da se na razgovorima za posao izborimo za bolje plaće – jednake kao muške kolege, odlučno pregovaramo o svojim uvjetima rada i jednakim mogućnostima napredovanja kao muškarci, educiramo se i potaknemo mlade žene na obrazovanje koje će im omogoćiti zapošljavanje u jačim sektorima poput ICT-a.

Mogućnosti za promjene su velike, pitanje je koliko ćemo ih iskoristiti kada krene oporavak koji ionako sa sobom donosi novi poredak – kako za žene tako i za muškarce.

Jedni bez drugih ne možemo. Ali na nama je da oblikujemo svoju budućnost.

Piše: Maja Belušić, urednica i pokretačica portala Femisfera; maja.belusic@dobraprica.hr

Foto: Unsplash, HuffPost, History

Napomena: nisam financijski niti investicijski savjetnik stoga ono što pišem ne predstavlja takav savjet. Za takvo nešto potražite pomoć stručnjaka. Teme koje obrađujem imaju za cilj potaknuti vas na razmišljanje o važnosti osobnih financija. Za točnost podataka ne mogu garantirati, pa svakako savjetujem da sve prije provjerite prije no što se odlučite za bilo kakvu akciju.
POGLEDAJ KOMENTARE (0)

Ostavi Komentar

Your email address will not be published.

2020. © Žene i novac - Sva prava pridržana.

Vrati se na vrh