U KOJIM SITUACIJAMA JE STRES ZA NAS DOBAR, A KADA ĆE DOVESTI DO SINDROMA BURNOUTA?
Trenutno čitate
U KOJIM SITUACIJAMA JE STRES ZA NAS DOBAR, A KADA ĆE DOVESTI DO SINDROMA BURNOUTA?

U KOJIM SITUACIJAMA JE STRES ZA NAS DOBAR, A KADA ĆE DOVESTI DO SINDROMA BURNOUTA?

Biljana Ignatovska
Burnout1

Istraživajući temu stresa i stresnih reakcija organizma – nametnulo se pitanje spada li stres u fiziloške ili patofiziološke reakcije, odnosno je li to normalna reakcija organizma ili poremećaj.

U osnovi, stresna reakcija je tu da nam služi, osmišljena kao mehanizam koji nam u situacijama ugroze spašava život.

Kada je stres dobar?

To znači da u trenutku kada se osjetimo ugroženo, primjerice napada nas pobješnjeli pas, naše tijelo vrlo organizirano i inteligentno prilagodi sve svoje funkcije kako bismo se pripremili za borbu ili bijeg. Počinju se izlučivati hormoni stresa – adrenalin, noradrenalin i kortizol, što dovodi do ubrzanog rada srca, ubrzanog disanja, porasta krvnog tlaka, povećanog protoka krvi kroz pojedine organe kao što su mišići, povećava se koncentracija aminokiselina i glukoze u krvi. 

Mozak se dovodi u stanje pojačane budnosti, pažnje i borbenosti. U ovom stanju, sva naša fizička i mentalna energija usmjerena je na samoočuvanje i preživljavanje.

S druge strane, one funkcije koje nam u datom trenutku ne trebaju se suprimiraju, a to su funkcije probavnog sustava, reproduktivnog sustava, imunološkog sustava, inhibira se rad štitnjače i lučenje hormona rasta.

Nakon što stresni podražaj prođe, na primjer uspjeli smo pobjeći psu i sada smo na sigurnom, naše se tijelo postupno vraća u stanje ravnoteže. Ovakav stresni odgovor tijela, nakon kojeg slijedi povratak u balans, nema štetni utjecaj na naš organizam i ne ostavlja posljedice.

Kada nam stres počinje štetiti?

Problem nastaje kada ovaj obrazac postaje suviše učestao, kada nas gotovo svakodnevne situacije dovode u stanje borbe ili bijega iako nam, zapravo, život nije ugrožen.

A zašto nam se to dešava?

Zato što postoje mnogi podsvjesni programi koji uvjetuju naše svakodnevne reakcije. Primjerice, jednom kada smo se suočili sa psom s početka priče, postoji velika vjerojatnost da ćemo prilikom idućeg susreta s nekim drugim psom ponovo proživjeti isto iskustvo stresa iako je taj pas potpuno benigan i nezainteresiran za nas.

Znači, ne postoji nikakva opasnost u datom trenutku, a mi smo se doveli u situaciju da se borimo za život.

No, puno su kompleksniji oni programi koje skupljamo kroz odrastanje i odgoj, primjerice manipulacija krivnjom, poticanje osjećaja manje vrijednosti, nedostatak roditeljske ljubavi… zbog kojih je moguće je  da ćemo pobješnjele pse vidjeti u svome šefu, supružnicima, djeci, političarima, vozačima na cesti, pa čak i u sebi samima.

Na taj način stresne reakcije postaju kontinuirane. I, ako se malo vratimo na početak teksta, lako možemo povezati kako reakcije, koje tijelo proizvodi u stresu, u slučaju kada potraju, uzrokuju razna oboljenja.

Tjelesne funkcije koje su u stresu potencirane:

povišen tlak → hipertenzija

ubrzan rad srca → poremećaji srčanog ritma

ubrzano disanje → kratkoća daha

povišena zrazina glukoz u krvi → dijabetes

pojačana budnost → nesanica

pojačana pažnja → poremećaji pažnje i fokusa

pojačana borbenost → agresivnost, svadljivost razdražljivost

Funkcije koje su u stresnim reakcijama suprimirane:

probavni sustav → gastritis, ulkus, iritabilni kolon

reproduktivni sustav → poremećaji spolnih hormona, problemi sa začećem

imunološki sustav → učestale infekcije, autoimune bolesti, veća vjerojatnost malignih bolesti

Više
Kako Iskomunicirati Cime Se Bavimo

Postoji još nešto vrlo interesantno vezano za učestali stres.

Naime, na krajevima naših kromosoma postoje nastavci koji se zovu telomere.

To je ponavljajući niz nukleotida, no ne nosi genetski kod i zato se u početku smatralo da su to nebitni dijelovi naše DNK. Kasnije se ustvrdilo da se dijeljenjem stanice DNK nakon svake diobe skraćuje, a upravo telomere služe kao zaštita onog dijela DNK koji nosi genetsku informaciju.

Stoga, sa svakim dijeljenjem stanice, skraćuju se telomere, a štiti se dio DNK koji nosi gene.

Kada se telomere potroše, stanica je ostarila i više se ne može dijeliti. Zato su telomere povezane sa starenjem tijela i važan su faktor u određivanju biološke dobi organizma.

Ustanovilo se da se skraćivanje telomera znatno intenzivnije dešava prilikom velike izloženosti stresu.

Pa tako možete imati paradoksalnu situaciju u kojoj svako jutro žurite na posao kako biste uštedjeli tih 5 minuta koje vam vječno nedostaju da biste stigli na vrijeme, a niste svjesni da ste u tom stresu možda ubrzali skraćivanje telomera i, vjerujući da ste uštedjeli 5 minuta, zapravo si skratili žvotni vijek za nekoliko dana.

Dobra je vijest da postoje i tzv. hormoni sreće, serotonin, dopamin, endorfini…koji djeluju upravo suprotno hormonima stresa i imaju snažan pozitivan utjecaj na naše tijelo, čak mogu popraviti mnoge štetne posljedice nastale prilikom stresnih situacija.

Smijeh, bavljenje sportom, boravak u prirodi, izlaganje sunčevim zrakama – samo su neki od faktora koji snažno potiču izlučivanje ovih hormona.

Aljoša Bagola je dobro rekao u svojoj knjizi – izgaranje nastaje kada gazimo vlastite vrijednosti. A vlastite vrijednosti gazimo kada ono što činimo, činimo da bismo ispunili tuđa očekivanja. A tu sigurno nećemo naći ispunjenje, zadovljstvo i sreću niti ćemo potaknuti lučenje hormona sreće.

Foto: Unsplash

Koja je vaša reakcija na ovaj članak?
Edukativno
18
Konkretno
4
Motivirajuće
5
Nejasno
2
Za podijeliti
4
Pogledaj komentare

Napiši odgovor

Your email address will not be published.


© 2016 Žene i novac. Sva prava pridržana.

Zaokret Grupa - Business Cafe, KristinaErcegovic.com

Povratak na vrh stranice