Trenutno čitate
Sve će biti u redu – Naučimo biti neogorčeni – Ionako ne možemo imati dobar plan

Sve će biti u redu – Naučimo biti neogorčeni – Ionako ne možemo imati dobar plan

Avatar

Iako sam radila u velikim, renomiranim tvrtkama, često su bile neke krize – svjetske, specifične, tržišne itd. Kada sam odlučila dati otkaz u prošloj firmi, prije dvije godine, rekla sam si da mi je dosta da sam stalno žrtva tuđih kriza!

Želim biti slobodna, biti odgovorna za svoje novce i za svoje krize!  Pa ako treba ići negdje van raditi, i to ću moći, a ne samo bespomoćno sjediti!

Dobro jutro, kaže stručni stožer s TV-a. Štaaa?! Sve u meni urla! Je li to neka šala? Je li to opet neki test Života, Svemira, Boga – nazovi kako hoćeš! Opet baš ja?! Kakvu sad lekciju trebam naučiti? Tek sam krenula, daj me pusti da bar malo uživam u plodovima svog truda i rada. Samo malo…

Eto, Darija, opet neka kriza, kad god ti pomisliš – krene glasić u mojoj glavi – e nećeš, nećeš završiti tu odvratnu misao! Ušutkala sam ga. Prilagodila se situaciji, #ostaladoma. Šetala s obitelji, pekla palačinke, odmorila sam se. Sve je to u redu i da, slažem se, trebao nam je svima reset, trebalo je stati.

žena Sjedi

Mogu li biti iskrena? Sad mi je dosta! Dosta mi je biti doma, ja nikada nisam voljela biti doma, muka mi je od palačinki, a riječ mama mi nekada zvoni u glavi, kao da netko lupa po gongu!

U jednom dućanu, na razglasu su rekli da kupimo samo osnovno. Daj *** čak sam na glas iznervirano rekla!

Neću osnovno! Hoću parfem, hoću šminku, hoću svoj posao, hoću svoj trening i treninge svoje djece, želim sastanke, odlaske u Zagreb, druženja, putovanja. Želim nazad svoj život! Ne želim biti doma!

Ljut

Onaj zločesti glasić se povremeno vraćao i nije mi dao mira. Znala sam da se moram s njim obračunati. Sjela sam i napisala sve svoje padove, sve strahove, neuspjehe. Pokušala sam biti realna i neogorčena.

Nabrojala sam sve svoje edukacije, poslove, sve loše šefove, sve one e da si bila tu prije godinu, dvije kad je bilo puno bolje i sva svoja promaknuća bez veće plaće jer je baš sada neka kriza, sva ušutkavanja, sva netalasanja, sva nerazumijevanja kolega, borbe s vjetrenjačama, sve nepravde, ali i sva iskustva i sve lekcije – dobre i loše.

Sjetila sam se svojih strahova poduzetništva. Kao nije to za mene, tu moraš nešto muljati, tako svi kažu. Čitala i hrabrila se tekstovima s Woman in Adria, a konačnu odluku donjela nakon nekoliko Business Cafea.

Da, to je to – tako i s takvim ljudima želim raditi. To bih ipak mogla.

Prije dvije godine otvorila sam svoju agenciju. Plašljivo, ali s neizmjernim ponosom i srećom, spajam ono što volim raditi. Prošle godine sam radila sve, kako bih lakše profilirala posao. I evo 2020., koja je tako dobro zvučala!

žena Posao

Sve je počelo sjedati na svoje mjesto. Odredila sam malo jasniji smjer u poslu, osmišljeni programi, potvrđene grupe, suprug i ja planiramo putovanje za godišnjicu, s prijateljicama uplaćeno putovanje za rođendan.

Bože, život je lijep! To je konačno TO! Ako su svi oni padovi bili put za ovo – onda ok!

I onda STOP! Zatvorene granice, prizemljeni avioni, zabrana rada. Pad ili padanje…

Udahnem – nisam nikad bila neki paničar. Nešto će se riješiti.

Trčim. Trčim sad skoro svaki dan jer mi je to uvijek pomoglo da razbistrim misli, da ih posložim, tu se svađam i mirim s ljudima i stvarima. Tu najbolje donosim odluke i smišljam planove B, C, D…

Pokušavam se opustiti i da, zahvalna sam. Jako sam zahvalna. Moglo je biti gore.

Više
multilever marketing

Može biti gore. A nije. Imam super obitelj. Prijatelje. Suradnike. Partnere. I portale koje pratim. Naučili su me da sam dovoljna. Da mogu. Da je pad dio uspjeha.

Daj pusti taj glas, nisi ti kriva, nisu te krize i padovi bili zbog tebe, i nije samo tebi, i nisi jadna ti, i opet ti… Nije. Svi smo. Uvijek smo svi. Svatko na neki svoj način. Ali ne mogu spavati. Prvi put sam se ozbiljno zabrinula što ako mi se nešto desi.

Kao, sve je u redu, ali nije ništa u redu! Što ako ne bude sve u redu?

Relaksacija

Diši. Trči. Pusti. Nema plana. Ne možeš ni imati plan. Pusti. Diši. Čekaj. Trči. Pusti.Diši. Vjeruj.

Mjere su popustile i mogu pustiti dijete kod bake. Odlučila sam ići na posao svaki dan bar par sati. Pišem neke nove programe, sređujem web, javim se svojim strankama i kolegama. Prošetam po gradu, idem po marendu. Radim. Radim i puštam, čekam, vjerujem. Vjerujem da će sve biti u redu.

Čujem Cohena kako pjeva: There is a crack in everything, that’s how the light gets in.

 

Piše: Darija Čelić Trajčeski, Travelatico d.o.o., info@travelatico.com

Foto: Pexels

Koja je vaša reakcija na ovaj članak?
Edukativno
0
Konkretno
0
Motivirajuće
0
Nejasno
0
Za podijeliti
0
Pogledaj komentare

Napiši odgovor

Your email address will not be published.


© 2016 Žene i novac. Sva prava pridržana.

Zaokret Grupa - Business Cafe, KristinaErcegovic.com

Povratak na vrh stranice