Šuti i trpi – Čemu mi to zaista i danas učimo svoje kćeri?

Avatar
Za Blog Zin

U subotu sam se nakon jako dugo vremena posvađala s mužem. Bilo je kao na koncertu, prvo se sviraju nove stvari, a onda se izvlače stari hitovi. U nekoliko napornih sati preokrenuli smo naših 15 zajedničkih godina.

Zašto se to dogodilo i zašto je važno? Ja sam napokon progovorila.

Naš je odnos dugo loš, nesretni oboje, svatko iz svojih razloga. Nema svađa i vike, ali nema ni razgovora. Samo tišina i nezadovoljstvo koji razaraju. Za mene je to bio život do subote.

Zašto bi to bilo nešto o čemu treba pisati? Zato što sam ja odgojena da šutim i trpim. Radi mira u kući.

Ne samo odgojena, već sam i sama svjedočila takvom braku svojih roditelja. Otac dobar i brižan, malo eto previše popije, ali nije za zamjeriti pa pije kod kuće, ne ide po birtijama i nije agresivan kad popije. Ne kocka se i ne tuče. Zbog toga je moja majka bila sretna u svome braku. Žena koja je cijeli život imala svoju firmu, zbog koje smo lijepo živjeli, bila je omiljena u društvu, nadaleko poznata zbog svoje stručnosti.

Žena koja je sve radila sama čekala je mrvice ljubavi koje će joj baciti njen muž u prema van savršenom braku. Ljubav im je cvjetala stalno.

Osim kad je mama zbog tate plakala. Osim onda kada zbog tate nikad nije skuhala jelo koje se njoj jede. Osim kada zbog tate nikad nije otišla na odmor gdje se njoj ide. Osim kada zbog tate nije imala vremena za svoje prijateljice. Osim kada je nešto kupila od svojih novaca koje se sama zaradila pa sakrivala da tata ne zna. Osim kada zbog tate nije mogla stati na moju i sestrinu stranu kada tata viče.

Osim kada joj je tata govorio da je debela, ali on se zeza i on baš takve voli. Osim kada zbog tate… Sve da bi tata bio sretan i imao savršenu ženu. Ona je sreću pronašla u poslu, puno je radila, od jutra do mraka, a nas je većinom odgajala baka.

Moja mama ostala je bez svoje mame kada je imala sedam godina, a njena sestra tri. Njihov otac se ponovno oženio i dobio dva sina. Maćeha ih nije voljela i često su bile gladne i stalno siromašne. Tata se na njih nije obazirao i stalno je u kući bila svađa.

Jedino što je moja mama željela jest živjeti u miru i ljubavi. Željela je dokaz da vrijedi i da je voljena. To joj se i ispunilo. Umjetno stvoreno okruženje ljubavi i mira. Bilo je tako jer je ona šutila. Ona u svojoj kući nije htjela svađu i viku. Ja sam u tome odrastala i učila se kako je to normalno.

Što se meni dogodilo?

Ja sam odrasla, školovala se, diploma, magisterij, doktorat. Uspješna karijera. Potvrda za potvrdom da vrijedim.

I ja sam ona kojoj treba još jedna edukacija, diploma i tečaj. Lijepa i zgodna. Godinama vodim uspješan biznis. Uspješna žena bez dlake na jeziku. U poslu.

U vezama nesretna, nevoljena, nezadovoljena. Ona koja je puno puta bila prevarena i ona koja je varala. Ona koja je željela savršenu ljubav, ali ju nikad nije pronašla.

Moja studentska ljubav nastavila se brakom, dobili smo troje djece. 15 godina smo zajedno.

Od prvog dana ja sam šutila. Stvarala savršen dom. Stvarala savršenu suprugu. Nisam se nikad izborila za sebe, nisam nikad skuhala ručak koji se mene jede, nikad otišla na odmor gdje se meni ide. Smijala se šalama da sam debela i nisam zgodna. Smijala se šalama da me on stvorio uspješnom. Zvuči poznato?

Malo po malo prestala sam se smijati, prestala maštati, prestala raditi stvari koje me vesele i čine sretnom. Prestala sam imati ideje i zamisli. Prestala sam imati prijateljice i prestala sam ići na kave. Prestala sam se smatrati lijepom, zgodnom i pametnom. Prestala sam biti doktorica znanosti. Prestala sam vrijediti sama za sebe.

Postala sam nevidljiva. Jer sve to što sam prestala – on nije volio da ja radim. Postala sam nesretna i depresivna. I dobro uigrana da nitko ništa ne skuži. Ali nije volio ni to.

Što sam gledala to sam i naučila. Bez obzira što mi je baka govorila i kako me usmjeravala. Sve što sam gledala duboko se u meni ukorijenilo. Nikada mi nije bilo jasno zašto sam u poslu tako uspješna, a u ljubavi neuspješna. Zašto mu ne mogu reći što me smeta, što želim, a što ne želim? Riječi samo stoje u grlu.

Sve do zadnje dvije godine kada sam počela shvaćati da to nije život koji želim živjeti. Sram koji sam osjećala sama prema sebi jer sam si dozvolila da nestanem je bio prevelik.

I tako malo po malo, dan po dan. Jedna pa druga knjiga, video po video. Jedan terapeut, pa još jedan, pa psiholog. Jedna kava, druga, pa event pa rođendan. Sve sam to oplakala više puta.

U zadnjih godinu dana u nekoliko sam navrata vidjela svoju kćer kako me gleda kad mi je muž nešto prigovorio, a ja nisam odgovorila. Svaki puta sam u njenim očima vidjela sebe u njenim godinama. Svaki puta kada bi muž vikao na sina, a ja sam šutjela, u njegovim očima bih vidjela sebe.

Više
Photo Of Woman Using Laptop 3747446

I bilo mi je zlo svaki puta. Jer sam to dozvolila. Do subote.

U subotu sam nakon 15 godina progovorila. Zauzela se za sebe. Bez puno vike i dreke izrekla sam što mi leži na duši zadnjih 15 godina. Zauzela sam se i za sebe i za kćeri i sina.

Jedino mi je na pameti bilo da ne želim da moja kćer odraste i misli kako je takav odnos koji imaju njeni roditelji ljubav i da takvog partnera treba tražiti. Ne želim da moj sin odraste i misli da se tako treba ponašati prema ženi. Ne želim da odrastaju misleći kako je to ljubav.

Ljubav u braku. Ili ljubav prema djeci.

Nakon subote sam s djecom dugo razgovarala i sve im objasnila što se događalo te što se može dogoditi narednih mjeseci. Djeca su komentirala da im je drago da me nakon dugo vremena vide sretnom i da im nije bilo jasno zašto nisam nikad ništa odgovorila tati. Bolje da djeca odrastaju sa roditeljima koji su rastavljeni, nego u lošem okruženju dok su zajedno. Ja sam tome svjedok.

No to nije sve, jučer sam sve ispričala svojoj mami. Bila je u šoku. Kaže da joj je žao da sam odrastala u šuti i trpi okruženju iako joj baš nisam povjerovala.

Na moje pitanje zašto me gledala godinama sa strane kako patim kao i ona, zašto me nije upozorila i rekla da postupim drugačije, samo je šapnula – pa znaš kako je to kod nas – ŠUTI i TRPI. Ali opraštam joj, ona nije bolje znala.

Ja znam.

Želim da moje kćeri i sin izrastu u ljude pune ljubavi i empatije, u ljude koji znaju što je ljubav. U ljude koji znaju što nije ljubav. I ja ih želim tome naučiti svojim primjerom.
Nakon subote ja sam mirna. Lakša za nekoliko kila tereta koji je ležao na mojoj duši. I sigurna u sebe. Ponovno sam ŽIVA.

Piše: autorica želi ostati anonimna

Fotografija: Unsplash

Koja je vaša reakcija na ovaj članak?
Edukativno
0
Konkretno
0
Motivirajuće
1
Nejasno
0
Za podijeliti
0
Pogledaj komentare

Napiši odgovor

Your email address will not be published.


© 2016 Žene i novac. Sva prava pridržana.

Zaokret Grupa - Business Cafe, KristinaErcegovic.com

Povratak na vrh stranice