Sto mogu s placom

Učimo, studiramo, dođemo do 20- te, 25 godine zaposlimo se i konačno dobijemo plaću.

Prve su plaće obično i najmanje plaće koje imamo u životu jer je prirodno očekivati da ćemo se razvijati i rasti u poslovnom smislu i samim tim i više zarađivati. Kako nam se prihodi povećavaju povećavaju nam se želje i potrebe. Ukoliko ne razmišljamo o tome kako rasporediti i kako trošiti svoju plaću vrlo skoro naše želje zagospodare našim potrebama, a onda i našom plaćom pa se desi da mjesec postane prekratak, kartice prezadužene, kreditna sposobnost iskorištena i sl.

Kvalitetno upravljanje novcem spada u osnovnu preventivu i održavanje osobnog financijskog „zdravlja“, a da bi nečim mogli i upravljati važno je poznavati i vlastite potrebe i navike i prihode.

 

Počnimo od mjesečne plaće

Razmislite o svojoj plaći kao o torti koju treba podijeliti na tri dijela. Svaki dio neće biti iste veličine; prvi dio je za potrebe, drugi dio je za želje, a treći za štednju. Svjetski stručnjaci iz područja osobnih financija savjetuju koncept 50%-30%-20%.

50% potrebe: Ovisno o tome koliko zarađujete najveći dio plaće dakle 50% trebalo bi se rasporediti na zadovoljenje mjesečnih potreba kao što je trošak stanovanja, režija, prehrane, putovanja na posao, automobil.

30% želje: Sljedećih 30% odnosi se na dio želja, povećanja kvalitete života, kao što su putovanja, dodatno obrazovanje, restorani, bolja odjeća, luksuzniji automobil (znači ako trošak zadovoljavajućeg automobila iznosi npr. 1.000 kn a mi vozimo automobil koji nas košta 1.500 kuna, 1.000 kuna raspoređujemo u budget potreba a 500. u budget želja)

20% štednja: Neizostavni dio svakog dobrog planiranja u osobnim financijama je štednja. Štednja nikada nije sama sebi svrha, ona je u stvari odgođena potrošnja ili kako često volimo kazati buduća investicija. Na planu osobnih financija dobro je uz pravilo 20% od plaće imati i cilj/svrhu i iznos štednje. Primjer: prva štednja neka vam bude npr 5.000 kn a odnosi se na fonda za iznenadne okolnosti npr. kvara automobila, popravak mobitela i sl., drugi cilj štednje je stvoriti financijski buffer za lakše preživljavanje u slučaju npr. gubitka ili promjene posla.

Tablica

O štednji detaljnije u budućim blogovima a sad pokušajmo ovo pravilo primijeniti na konkretni primjer plaće od 7.000, 10.000 i 14.000 kn.

Vjerujem da vam je koncept jasan. Koliko je isti koncept primjenjiv u našim okolnostima gdje je prosječna plaća 6.500 kuna i gdje i dio koji se odnosi na želje i štednju, dio građana mora potrošiti na potrebe ostaje upitno. No do nečega moramo krenuti, a to je nužno moramo početi razmišljati o novcu, o tome kako trošimo i što želimo postići s novcem kojeg zarađujemo.

 

Autorica: Ivana Gabrić Markovinović

Foto: Ingram Image