Štednja i investicije za početnike – 1. dio

2019-11-13T10:05:36+01:00studeni 13th, 2019|Tags: , , , , , , , , |

Stednja i investicije

Postoji velika razlika između štednje i ulaganja. I štednja i ulaganje novca zauzimaju svoje mjesto u financijskom planu i životu čovjeka, ali igraju vrlo različite uloge i nikako nisu iste aktivnosti, iako im cilj može, ali i ne mora biti isti.


Način kako u životu upravljamo štednjom i investicijama može imati velike implikacije na financijski uspjeh, razinu stresa i koliko financijske sigurnosti smo na kraju u životu osigurali.

Ušteda novca je proces prikupljanja i „pospremanja“ gotovine na iznimno sigurnim računima ili vrijednosnim papirima kojima se može lako pristupiti ili ih prodati u vrlo kratkom vremenu. Štedni ulozi u bankama su osigurani putem Državne agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Ako kreditna institucija ne može ispuniti svoje financijske obveze, štediše se isplaćuju iz sustava osiguranja depozita, do 100.000 eura po kreditnoj instituciji. To znači da se svi depoziti u istoj kreditnoj instituciji zbrajaju kako bi se odredila razina pokrića. Primjerice, ako osoba na štednom računu ima 95.000 eura, a na tekućem računu 150.000 kuna, isplatit će mu se ukupno 100.000 eura u kunama.

Paralelno s razinom visoke sigurnosti, prinosi na štednim računima u pravilu su niski ili niži, a ovise standardno o ponudi i potražnji za novcem na tržištu, razini rizika i sl. Ne tako davno depoziti građana u bankama osiguravali su prinos, ovisno o iznosu koji je na računu i do 3, 4 pa i 5% godišnje, no u posljednjih dvije, tri godine oni se postupno smanjuju i danas su uglavnom 0,01-0,5%. Od 1. siječnja 2015. primjenjuje se porez na kamate na štednju po poreznoj stopi od 12 % i bitno je o njemu voditi računa u trenutku dogovaranja štednje.

Istovremeno je važno razmišljati o inflaciji i vremenskoj vrijednosti novca, jednostavno rečeno, ono što danas možemo kupiti za 100 kuna može za nekoliko godina koštati i 120 kuna. Znači, ako novac držimo u „čarapi“ njegova će se vrijednost smanjivati s vremenom.

Dakle s jedne strane danas imamo iznimno male ili nikakve prinose na standardnim depozitima građana, no i određenu garantiranu razinu sigurnosti i brzu dostupnost ovakvog novca. Ovakvi oblici štednje i dalje su pogodni za manji dio novca koji nam mora biti na raspolaganju brzo i koji spada u onaj dio za hitne i neočekivane slučajeve. Već smo govorili o principu mini depozita za situacije poput popravka automobila, poklone za svadbu prijatelja i sl., te dodatno o depozitu za „preživljavanje“ gubitka primanja, bolesti i sl. Ovaj dio novca svakako bi trebalo biti relativno sigurno deponiranim i brzo dostupan.

Uz klasične depozite „a vista“ dakle po viđenju, banke nude i oročene depozite. Osnovna razlika između a vista i oročenih depozita je u dostupnosti novca, tako da su sredstva na računima po viđenju dostupna uvijek, a tipični primjer ovakve štednje su sredstva na tekućem računu, žiro računu i sl., dok su oročeni depoziti ugovoreni na određeni rok i imaju nešto više prinose od a vista štednje. Oročeni depoziti mogu biti otvoreni i zatvoreni što znači da se kod otvorenih može parcijalno dodavati iznos i tako povećavati depozit dok se kod zatvorene oročene štednje, depozit deponira jednom do konačnog roka isteka depozita. Iako su sredstva oročena na određeni rok u slučaju da novac zatrebate ranije on se svakako može razročiti, što je u pravilu regulirano ugovorom o oročenoj štednji u vidu niže ili nikakve kamate za kraći rok oročenja od ugovorenog.

Dodatno se u bankama nudi i štednja namijenjena djeci koja u pravilu nudi nešto više kamatne stope od ostalih oročenja. Dječja štednja iznimno je popularna kao model učenja djece navici štednje. S njom dijete može raspolagati nakon navršenih 18 godina života, odnosno do tada roditelj/skrbnik do iznosa od 10.000 kn mjesečno (dostupnost većih iznosa je posebno regulirana zakonskom regulativom odnosno suglasnostima roditelja/skrbnika i nadležnog suda).

Dakle za sve početnike važno je započeti štedjeti jer i mali početni iznosi generiraju zdravu naviku i stvaraju određenu količinu novca koju kasnije usmjeravamo u potrošnju ili investicije. Štedni računi u bankama su pogodni za dio novca koji „ne smijemo ili ne znamo“ rizičnije investirati i koji nam treba biti dostupan.

Ulaganje novca s druge strane je proces korištenja novca, ili kapitala, kupovinom imovine za koju mislite ima dobru vjerojatnost te da će generirati sigurnu i prihvatljivu stopu povrata tijekom vremena. Uvijek kod investicija moramo imati na umu da je moguće da iste jedan period u budućnosti daju i manje prinose od očekivanih. To obično znači ulaganje u dionice, obveznice i nekretnine i sl.

Najvažnija razlika između štednje i ulaganja je visina rizika i stopa prinosa. Pri ulaganju rizik je veći te može varirati od umjerenog do vrlo visokog, a prinosi ovisno o riziku i vremenu ulaganja mogu biti znatno veći. Kad investiramo mi u stvari kupujemo određene vrijednosti; kod fondova to su udjeli, kod obveznica samu obveznicu, tj. prava koja nam ta obveznica nosi, dionice,nekretninu, zlato, virtualne valute i sl. Stara narodna polovica kaže: „Tko ne riskira ne profitira“ i upravo to je primjenjivo na investicije – što veći rizik veći je i prinos…

Prije svakog ulaganja važno je znati s kojim iznosom raspolažemo za ulaganje, poznavati sebe, svoje preferencije o prinosu, potrebe i sklonost prema prihvaćanju rizika.

Dodatno je važno uzeti u obzir na koji rok možemo investirati, u kojem smo periodu života odnosno o svojoj životnoj dobi, te koja je namjena novca kojeg investiramo. U pravilu mlađi ljudi s istim iznosom mogu si priuštiti nešto rizičnija ulaganja jer potencijalno imaju vremena „čekati“ povoljnija investicijska razdoblja u slučaju trenutno lošijih prinosa, dok su ljudi koji se spremaju za mirovinu skloniji manje rizičnim ulaganjima jer su svjesni da će im isti novac uskoro zatrebati za održavanje standarda jednom kad im prihodi budu smanjeni u mirovini.

Osim kvalitetne procjene osobne slike investitora, kod odabira investicijskog proizvoda važno je dobro proučiti sve karakteristike proizvoda, njegovo ponašanje u prošlosti, razine rizika koje su opisane u posebnim dokumentima, opis ulagačke politike. Kod fondova su to dokumenti koji sadrže ključne informacije o proizvodu, prospekti fondova i sl.

Kod investiranja još je važno diverzificirati rizik na način da odaberemo kombinaciju investicijskih proizvoda i na taj način uravnotežimo ulagački rizik i prinos. Jednostavno rečeno sva jaja nije dobro držati u istoj košari, jer je rizik manji ako se razbiju samo jaja iz jedne košare. Za ulaganje je potrebno određeno financijsko znanje i iskustvo, stoga se preporučuje započeti s dostupnim ulaganjem u novčane fondove, te postepeno preko obvezničkih, mješovitih, pa do dioničkih fondova.

Informacije o kretanju vrijednosti udjela u fondovima, dionicama i sl. su dostupne dnevno i iste se mogu pratiti no isto tako ne bi trebale biti isključiva podloga za ishitrene odluke o prodaji ove imovine jer su u vremenu sklone promjenama.

Zaključak uvodnog djela o štednji i investiranju je osigurati dio novca, ulagati „višak“, proučiti investicijske proizvode, početi opreznije dok učimo, diverzificirati rizike i prinose, pratiti vlastitu imovinu, donositi odluke o promjeni ulagačke strukture na osnovu informacija i znanja te vlastitih životnih okolnosti, poštujući vrijeme koje imamo i u kojem se nalazimo.

 

Autorica: Ivana Gabrić Markovinović

Foto: Ingram Image

 

Ostavite komentar