Marina Krleža

 

Primijetili smo da ljudi teško govore o seksu, no još teže o novcu?

Seks je tabuiziran na vrlo sličan način kao i novac, to je dobra primjedba. Zato mi je iznimno drago što je kreirano ovakvo virtualno javno mjesto koje tematizira žene i novac jer ga smatram prijeko potrebnim. Ne samo da se premalo govori o tome kako zaraditi novac, nego se premalo pažnje posvećuje ženama u poslovnom svijetu. Odgajani smo s uvjerenjima da novca nema dovoljno i da se stječe mukotrpnim radom, što je netočno. Razne političko-vjerske ideologije usadile su nam programe kojih se većina ljudi našeg društva ne samo da nije riješila, nego ih nije ni osvijestila.

 

Što misliš, zašto je tome tako? Je li to pitanje osjećaja manjka vlastite vrijednosti ili?

Mislim da je na to vrlo dobro dao odgovor još Robert Kiyosaki u svojoj knjizi “Bogati otac siromašni otac”. To je nešto što i sama ponavljam kao osoba koja je radila u prosvjeti 8 godina i poznaje sustav iznutra. Škole, umjesto da uče o financijama, otvaranju i vođenju tvrtki da bi se ljudi poslovno osamostalili, o kreativnosti koja je potrebna umjetnicima da bi stvarali, o roditeljstvu i održavanju braka koji se ističu kao prioriteti svake jedinke te o seksualnom i zdravstvenom odgoju koji su nam korisni do kraja života – o svemu tome škole ne uče. I što je najtužnije, te iste škole ne uče ni o ljubavi ni o zahvalnosti bez kojih čovjek naprosto ne može napredovati niti biti uspješan u bilo kojem području života. Obilja i novca ima. O tome govore mnogi suvremeni autori od Esther Hicks koju iznimno cijenim, nadalje. Važno je samo znati da ga možemo imati i da smo ga itekako vrijedni.

 

Tvoja kolumna na temu seksa i novca izazvala je veliku buru, čak su te nedavno blokirali na Instagramu. O čemu si pisala da je izazvalo takvu reakciju?

Već neko vrijeme kolumnistica sam na dva portala – 100posto.jutarnji.hr i femina.hr s kojima imam izvrsnu suradnju jer mi dopuštaju da se, pišući o seksualnosti, bavim temama koje su potrebne regionalnom društvu da postane educiranije, humanije i naprednije. Svaka moja kolumna izazove reakcije jer pišem o stvarima o kojima se mnogi ne usuđuju pisati. U posljednjoj sam pisala o tome utječe li samostalna zarada žene na njezinu seksualnost. Smatram da je previše žena kojima se ne da raditi, ali se služe tijelom i seksualnošću da bi pridobile muškarce koji novac stječu lakše u ovom patrijarhatu.

Što se Instagrama tiče, imali smo multiplicirane prijave nakon što smo upozorili jednog seksoljupca da ne može pisati da su lezbijke i žene koje se odluče na samohrano roditeljstvo – osobe s poremećajem. Takav diskurz nikako se ne uklapa u naše moralne vrijednosti i osjećala sam se dužnom na to skrenuti pažnju. Neki ljudi, nespremni čuti ono što se kosi s njihovim uvjerenjima, zbog osobnih frustracija idu toliko daleko da krenu rušiti rad od nekoliko godina projekta koji pomaže tisućama ljudi, a sve kako se na određenoj društvenoj mreži više ne bi vidio komentar u kojem su se izblamirali. Na jednak način nam je Facebook nekoliko puta blokiran, a ukinut nam je i Twitter. Često su mi, kao urednici Seksoteke, izazovi ljudska ustaljena uvjerenja, ali kad mi Svemir zatvara jedna vrata, otvore mi se druga i bolja pa uopće ne brinem za sitne duše. Ako je itko trebao nešto naučiti rušenjem Seksotekinom Instagrama i tako onemogućio sebi edukaciju, bit će mi drago ako je naučio. Moj osobni profil još uvijek postoji na Instagramu. 

 

Što je novac za tebe – što tebi predstavlja?

Veliki sam nematerijalist, zapravo. Važne su mi ljudske i duhovne vrijednosti. Novac mi je isključivo sredstvo za postizanje vlastitog zdravlja i pružanja ljudima znanja koja im nisu dostupna, a koja ni sama nisam imala odrastajući. Filozofski fakultet i diplomu profesorice hrvatskog jezika stekla sam jer mi je biti edukatoricom oduvijek bilo zvanje. Predavala sam i u nekoliko škola za pripremu državnih matura, a prije toga bavila sam se novinarstvom i radom na radiju educirajući o važnosti znanosti, umjetnosti i stvaranja civilnog društva. Potom sam se prekvalificirala i u Algebri stekla titulu specijalistice internet marketinga koji mi je vrlo dinamičan i kreativan izazov jer svaki dan učim nešto novo i mogu utjecati na velik broj ljudi u kratkom vremenu. Sav novac koji zaradim, ulažem u Seksoteku i sadržaje koji pomažu ljudima da žive punije i kvalitetnije, a moja, nedavno otvorena, digitalna agencija Lola Digital sada je moj najveći poslovni izazov.

 

Je li se taj odnos mijenjao s godinama?

Mijenja se u smislu da uglavnom težim poslovnoj samostalnosti. Ne želim imati nikoga iznad sebe, što sam i postigla posljednjih 5 godina. Volim svoj poslovni ritam i smatram da sama najbolje raspolažem vlastitim sposobnostima i vremenom. Cilj mi je stvoriti platformu koja financijski neće biti ovisna ni o kome izvana, nego će sama naplaćivati sadržaj i prodaju predmeta. To je vizija kakvu naša država u ovom trenutku još uvijek ne razumije, kamoli podržava i dopušta takav poslovni model, ali s obzirom na to da sam oduvijek u svemu pionir, smatram da malim koracima idem i prema tamo. Najveći izazov mi je naći ljude koji razmišljaju slično i vide načine monetizacije projekata poput mojeg u narednih 10-20 godina pa ako ovo pročita netko tko razumije na što mislim, neka mi pošalje svoj životopis i ideje na seksoteka@gmail.com

 

Štediš li i ako da, kako?

Za razliku od mojih roditelja, baka i djedova, po pitanju novca živim za danas. Svjesna sam da su doprinosi koje kao mali i srednji poduzetnici plaćamo državi – odlaze u vjetar, a bilo mi je odavno jasno i da Mirovinski stupovi ne služe ničemu osim vraćanju državnih dugova. Na svakom imalo mudrom čovjeku je da se naprosto ne oslanja na državu i mirovinu. Moja glavna računica je – ne trošiti više nego zarađivati.

S obzirom na to da uvijek radim ono što volim, ne radim za novac, nego iz strasti. Posao mi je tu da me duhovno pokreće, a tek onda da mi donosi financije. Financije same dolaze putem i često vrlo nesvjesno. Iako samostalno zarađujem od svoje srednje škole, a radila sam i tijekom fakulteta, nikad nisam imala potrebu štedjeti. Ne plaši me kako doći do novca jer toga uvijek ima ako ga trebaš za ispravne ljudske vrijednosti. To, naravno, ne znači da u jednom trenutku neću početi štedjeti, ali još uvijek se osjećam fizički i mentalno iznimno vitalno pa ima vremena.

 

Ulažeš li i ako da, u što osim u sebe i svoj biznis?

Ne smatram se konvencionalnom “ulagateljicom”, barem ne po današnjim principima koje propagiraju Zapad ili Balkan. Ulažem u ideje i kontekst u kojima ih planiram sprovesti u budućnosti. Od kad sam postala punoljetnom, najvažnija stvar mi je ne imati kredite, ne biti u minusu i nikome ne dugovati novac. Time se mogu pohvaliti u punom smislu. Financijski me ništa ne veže ni za što. Da želim, sutra mogu odseliti u drugu državu, a svoj posao mogu raditi s računala ili mobitela na bilo kojem dijelu svijeta u bilo koje doba dana. Naravno da mi takva sloboda i neovisnost nisu pale s neba nego su bile potrebne godine da ih steknem, ali svoje trenutno stanje i posao ne bi mijenjala ni za što. Mislim da sam za ženu koja od svoje 17-e do 41-e sama brine o sebi (bez pomoći roditelja, supruga, braće i sestara), živeći u gradu iz kojeg ne potječem (nemam rodbinu ni riješeno stambeno pitanje) i još k tome kao žena patrijarhata u tranzicijsko vrijeme, bez da sam ikad od ikoga posuđivala novac za podizanje svog biznisa – postigla mnogo. Oni koji su sami sve stekli u životu, znam da to poštuju i razumiju.

 

Što bi voljela da si znala o novcu ranije – evo daj našim čitateljicama savjet koji bi voljela da su tebi dali prije.

Savjet koji svakodnevno dajem ženama oko sebe jest – pošteno naplatite svoj pošteni rad. Jedno je volontiranje, humanitarni rad i slično, ali ne mora se kvalitetno raditi za bagatelu. Osobno to nikad ne bih dopustila. Imajmo u vidu da većinu monetarnih sredstava u svijetu i u Hrvatskoj, u rukama još uvijek drže muškarci kojima ponekad nedostaje empatije i humanosti kad su rukovodeće funkcije u pitanju jer se na posao gleda marketinški i monetarno umjesto svrhovito za čovječanstvo. Dame, morate se izboriti za sebe i znati postaviti uvjete svakom poslodavcu. Prije toga trebate cijeniti sebe i odabrati raditi ono što zaista volite jer bez toga će vam svaki posao s vremenom postati naporan.

Kad u posljednje vrijeme komuniciram s ljudima, pitam ih: “Koji je tvoj posao iz snova?” Na žalost, 80% ljudi ne zna odgovor. Kako onda mogu uopće početi raditi ono što vole? Kao klinka znala da ću jednom postati seksologinja, koliko god je to tada neobično zvučalo. No, znala sam da prije toga želim biti i profesorica hrvatskog, novinarka, književnica i radijska voditeljica jer sve te profesije odlično rezoniraju sa mnom i u njima dajem najbolje od sebe. Vrlo rano znala sam kako, kao žensko biće, preživjeti u muškom svijetu. Želim kreirati uniseks društvo u kojem se nećemo tretirati prvenstveno kao muškarci i žene, nego kao dobra i plemenita bića. S tom je premisom nastala Seksoteka koja postoji, evo, već četvrtu godinu.

Ženama zato želim mindset koji ih u poslu neće etiketirati prema spolu, nego prema kvaliteti i efikasnosti rada.

 

Marina Krleža