Trenutno čitate
Perfekcionizam – vrlina ili poremećaj? Kako ga pobijediti?

Perfekcionizam – vrlina ili poremećaj? Kako ga pobijediti?

Avatar
perfekcionizam

Kad sam vidjela ponudu tema, odmah sam se našla u ovoj. Perfekcionizam. I krenula sam pisati. U međuvremenu su izašla dva članka na istu temu, a meni i dalje moj članak nije bio savršen pa sam pomislila da ga neću ni poslati, pogotovo kada je tema već obrađena!

Perfekcionizam-dobar ili ne?

Zadnjih godinu dana često razmišljam što mi je perfekcionizam dobro donio u životu. Hm… Ne mogu se pohvaliti dobrim rezultatima i baš zato šaljem svoj članak na ovu temu pa makar bude 23. po redu. 😊

Dugo godina sam bila uvjerena da je perfekcionizam u poslu nešto dobro, da je to ona pozitivna strana pri vlastitom opisu. Zaista jesam tako mislila jer ako se čovjek hvali da je perfekcionist, znači da je temeljit, da pazi na detalje, da se možeš osloniti na njega, da će sigurno napraviti posao, da će biti točan i u roku. Većina toga nije istina.

Proučavajući tu temu u literaturi i preko različitih videa, slažem se s tvrdnjom da je perfekcionizam psihički poremećaj, sličan anksioznom i depresivnom poremećaju koji treba liječiti.

I sama sam godinama s ponosom govorila da sam perfekcionist, da volim kad je savršeno za mene, po mojoj mjeri i slično. Kao primjer mogu navesti kako nisam mogla krenuti pričati hrvatski dok sam ga učila jer još nisam dobro naučila. I to je trajalo skoro godinu dana. Ja sam zaista mislila da još nije vrijeme, da nisam dovoljno dobra, da ću raditi greške i ljudi će se smijati. Ali sam bila prisiljena govoriti jezik ako sam već došla ovdje. I dalje ne gledam svoje nastupe u javnosti jer čujem greške.

Perfekcionizam se može pojaviti u jednoj sferi života, a može i u nekoliko. Primjer, žena je perfekcionist u poslu, dok kod kuće ili u odnosima uopće nije marljiva. A može se pojaviti i u svim sferama života, to je onda teži oblik.

Hiperkompenzacija

Jako često se perfekcionizam pojavljuje kao hiperkompenzacija. Recimo, žena je težila karijeri, marljivo je radila, pazila na sve, jako se trudila, ali nažalost, zbog okolnosti nije uspjela, nisu ju unaprijedili, ili su je ponizili, ili je politička i ekonomska situacija promijenila tržište i nema više tog posla koja je ona obavljala skoro pa savršeno. Što će žena s takvim poremećajem napraviti? Pronaći će drugu opciju. Ona će se trudit biti savršena mama ili savršena žena. Dok se jednog dana i ta kula od karata ne sruši.

Uživa li osoba u tome što se teži savršenstvu? NE! PATI! Naravno, većina će reći: ali ja baš volim kad je sve onako savršeno kako ja želim i zadovoljna sam! Da, moguće, i stavit će još teže zadatke skoči više – bacaj dalje kao u komunizmu gdje su petogodišnje planove postizali u tri godine i ljudi bi stvarno dobivali pohvalu za svoj rad. Vrijeme se promijenilo, ali naše kolektivno pamćenje očito ne. Mi i dalje čekamo da će nas netko pohvaliti, roditelji, rodbina, djeca, kolege, šefove, klijente, da će prepoznati naše kvalitete, da će ocijeniti naš rad, naše zalaganje, ulaganje u obitelj, djecu, sebe, posao, kuću, što god. Istina je u tome da je većini svejedno koliko toga ste postigli i kako ste to savršeno napravili. U današnje vrijeme trebaš biti brži, prvi, a ne savršen!

Izgorjeti ili promijeniti sebe

Jeste li ikad primijetili da na nekim poslovima rade visokoobrazovani ljudi, s diplomama, s visokom razinom inteligencije, a rade kao zaštitar, prodavačica,  spremačica… Uglavnom rade posao koji zahtjeva puno nižu kvalifikaciju.  Naravno, možemo reći da nema posla, da je takvo tržište, ali jako često situacija je u tome da radi svojih kompleksa, maksimalizma, perfekcionizma, radi osjećaja ma ne mogu ja to, jer ne znam ovo, ono treće, peto, trebam samo još ovu diplomu ili naobrazbu se ne usude izaći, probati, ili ne mogu podnijeti da su napravili grešku čak i kad su se usudili. A tko ne radi greške?

Ja sam bila takva. Znate kad sam prestala? Kad sam izgorjela od balansiranja između posla, obitelji, djece, završnim radom na poslijediplomskom studiju i ostalih raznim ulogama. Kad sam na fizičkoj razini osjetila da mi nije dobro. Kad nisam mogla naći uzrok što mi je s glavom? Kad je moja mama shvatila da se više ne mogu nositi sa svime time rekla je: hajde, napravi kako možeš, ne mora biti savršeno i za peticu, napravi koliko stigneš, koga briga? Na što sam odgovorila: mama, ti si me 33 godine učila baš obrnuto, da moraš dati maksimum, da se moraš jako truditi, da uvijek trebaš težiti da bude odrađeno na pet ili pet plus, a sad kažeš da napravim suprotno?

Mama: da, nisam bila u pravu, ali nismo znali drugačije, takav je bio odgoj. JA TEBI DOZVOLJAVAM DA NAPRAVIŠ TOLIKO KOLIKO MOŽEŠ I TAKO KAKO ZNAŠ. NE MORA BITI SAVRŠENO. BITNO DA JE NAPRAVLJENO.

Više
miss7 blog ke

I ja sam napravila. Korak po korak. Radom na sebi, s pomoći sličnih prijateljica, podrškom, čitanjem, gledanjem, raspravljanjem. Zato i ovaj članak neće biti lektoriran, a inače što god da pišem ide na lekturu kod moje prijateljice i kolegice jer mora biti ispravno, bez greške.

Od sad se vodim rečenicom: bolje da je nesavršeno napravljeno nego savršeno nenapravljeno.

 

Piše: Ekaterina Smoković; e.smokovich@hotmail.com

 

Koja je vaša reakcija na ovaj članak?
Edukativno
1
Konkretno
0
Motivirajuće
1
Nejasno
0
Za podijeliti
0
Pogledaj komentare

Napiši odgovor

Your email address will not be published.


© 2016 Žene i novac. Sva prava pridržana.

Zaokret Grupa - Business Cafe, KristinaErcegovic.com

Povratak na vrh stranice