Katarina Štimac

Katarina Štimac zadnjih 5 godina radi samostalno (samozaposlena) i živi u Barceloni. Ima dvije kćerkice od skoro 4 godine i 6 mjeseci. Trenutno radi samo 30-tak sati tjedno kao marketing i PR konzultantica, a ujedno je marketing i sales menadžer u AR (augmented reality) tech firmi golivecard gdje je u suvlasništvu. Malim i srednjim firmama pomažu ispričati priče o njihovim brendovima na inovativan i efikasan, a povoljan način koristeći AR storytelling uslugu i tehnologiju proširene stvarnosti, na način da dodaju AR video na njihove printane promo materijale ili pakiranje proizvoda. Tako firme po prvi puta mogu izmjeriti precizan ROI na tiskane promocije i omogućavaju im da na povoljan, brz i efikasan način i bez dugoročne obveze isprobaju AR tehnologiju.

 

Što je novac za vas?

Sredstvo za plaćanje roba i usluga. Odgovornost. Garancija za miran san (kada se radi o egzistencijalnim pitanjima) u budućnosti.

 

Što Vam danas predstavlja, a što je predstavljao u prošlosti?

Danas vidim novac kao jedan od ključeva za vrata boljih mogućnosti i kvalitetno školovanje za moju djecu. Miran san kada se radi o pokrivanju egzistencijalnih pitanja. Sredstvo za generiranje još novca i pomoć za brže razvijanje poslovnih ideja.

 

Je li kroz godine postojala razlika u načinu na koji gledate na novac i kako se prema njemu odnosite?

Apsolutno. Odgojena sam na način da se nije previše pričalo o novcu, za djecu je uvijek svega bilo, ako nije bilo onda se stvorilo, do trena kada je I dijete moglo shvatiti da za neke stvari nema. Nije nas se učilo raspolagati s novcem od malena, to je na Balkanu pomalo i dio kulture koji je nastao iz jala prema onome tko ima više, pa mora da je ukrao ili naslijedio, opcija da je pošteno zaradio kao da ne postoji.

Na novac se gledalo kao nužno zlo, što je kontraproduktivno i po meni je oblik duhovnog snobizma i nesigurnosti (“Ne želim imati novca da ljudi ne bi mislili da sam loša osoba ili da sam materijalista” način razmišljanja.)

U ranim 20-ima kada sam počela sama zarađivati sam prošla sve faze odnosa s novcem (u Americi) i našla način (čineći puno glupih grešaka) da udaljim emocije I da razvijem pozitivan radni odnos s novcem I iskoristim ga u svoju korist. Od prvog ozbiljnog posla radim više nego što se od mene traži, dam 100% sebe ali i bez ustručavanja tražim povišicu ili promaknuće, naplaćujem projekte i postavljam cijene na svoje usluge.

 

Na što najviše trošite?

Najviše trošimo na hranu, školovanje djece i režije a zatim na knjige.
Trošimo oko 20% mjesečne zarade, ostalo ide u ulaganja.

Disclaimer: izvan Hrvatske živimo a partner mi trenutno radi visoko plaćen posao. Dok sam sama živjela u Zagrebu trošila sam oko 60-70% mjesečne zarade a ostalo ulagala, ovisno o mjesecu.

Često sam dobivala komentare kao što su “Zašto ne digneš kredit kad imaš tako veliku plaću?”; “Zašto ne kupiš dobar auto?” ; “Zašto ne iznajmiš veći stan?” To se čini da je mnogima lista prioriteta i statusni simbol u životu, ultimativni cilj i pokazatelj uspjeha. Moje mišljenje je da je to krivo kada se radi o mladoj osobi koja mora biti mobilna i konkurentna na globalnom tržištu, znatiželjna i otvorena za sve mogućnosti.

 

Štedite li za mirovinu ako da kad ste počele ako ne zašto ne?

Počela sam od prvog posla davno štedjeti ali ne na klasičnom štednom računu, već ulaganjem u dionice firmi za koje sam radila uglavnom (P&G, Ralph Lauren, Abercrombie & Fitch) neke sam prodala a neke zadržala.
Krizni fond kada sam živjela sama mi je bio 3x ukupna mjesečna troška života. Jednom mi se dogodilo zbog administrativne pogreške kod selidbe u drugu državu da mi je taj krizni fond postao nedostupan na par tjedana pa mi je na vrlo kratko vrijeme pomogla prijateljica, dakle uvijek postoje I takve nepredviđene okolnosti i kada imate ušteđevinu.

Zapravo je jednostavno, štednja je ultimativan čin rada na sebi, zahtjeva odgodu užitka, samodisciplinu, rješavanje emotivnih problema i nesigurnosti iz kojih proizlazi emotivno trošenje a zahtjeva i kreativnost kod raspoređivanja novca, naučiš uživati u malim stvarima koje su zapravo velike i ne brinuti o tome što drugi misle što bi trebao imati.

 

Imate li oporuku i sređeno sve papirnato oko imovine?

Imamo jako detaljnu oporuku koju redovito nadograđujemo to nam je izuzetno bitno zbog djece. Jedna od stvari koje smo napravili jest da smo djeci (ako ocjenama zasluže i budu htjele) odlučili platiti najbolje moguće školovanje ali im ne namjeravamo ostaviti nikakve nenamjenske svote novca niti za života prepisati nekretnine.

 

Ulažete li, ako da u što i kad ste počele (vlastiti, tuđi biznis, nekretnine, edukacija…).

Dionice, obveznice, currency exchange, nekretnine, tech firmu golivecard u kojoj sam suvlasnica i moj mali marketing consulting business.

 

Savjet mlađoj sebi ili što biste drugačije.

Savjetovala bih si da svaku kupovinu prespavam, trošila sam emotivno. Da nisam prestroga prema sebi kada pogriješim.Da ne ulažem previše financijski u ljubavne veze (dugo sam održavala vezu na daljinu što je jako jako skupo). Da pametnije (ne)trošim, zbog toga što sam zaista vrijedno i s puno elana radila po nekoliko poslova u ranim 20-ima, zaradila isto više od prosjeka a trebalo je i uživati.

 

Meni najdraži citati o novcu:

“Bit nije u tome koliko novaca zaradiš, nego koliko ga zadržiš, koliko dobro taj novac radi za tebe (pasivni prihod) i koliko generacija se zadrži u obitelji.”
Robert Kiyosaki

“Financijski mir ne znači kupovanje stvari. To znači naučiti živjeti od manje nego što zaradiš, kako bih mogao ulagati. Ne možeš pobijediti dok to ne naučiš.”
Dave Ramsey

Prije no što govoriš, slušaj. Prije nego napišeš, misli. Prije nego kreneš trošiti, zaradi. Prije nego uložiš, istraži. Prije no što kritiziraš, pričekaj. Prije nego se kreneš moliti, oprosti. Ne odustaj dok ne pokušaš. Prije nego što se umiroviš, uštedi. Prije no što umreš, podijeli.”
William A. Ward

 

Katarina Štimac