Trenutno čitate
Neka, ti ćeš, znaš bolje – Zašto se neki muškarci nikad ne prihvate (kućanskih) poslova?

Neka, ti ćeš, znaš bolje – Zašto se neki muškarci nikad ne prihvate (kućanskih) poslova?

Dragana Mladenovic
Muškarci I Kućanski Poslovi

U braku sam 13 godina. Udala se u 43. godini, prvi put, haha, po nekim normama bila već usidjelica. Razveden, dvije kćeri, živio s roditeljima, iz južnog dijela Srbije, patrijahat vladao na najjače. Par godina smo živjeli svatko u svojoj zemlji, putovali, skypali… Sve dok on nije odlučio doći živjeti u Zagreb.

Kad u 50-im godinama dođete živjeti u drugu zemlju, to nije ni lako ni jednostavno, ali to je tema za neku drugu priču.
I tako mi počeli zaista živjeti zajedno. I još i radimo zajedno, imamo obiteljsku firmu.

Mojoj sreći nije bilo kraja. Konačno zajedno. Nikad mu nisam uvjetovala da moramo živjeti zajedno, jednostavno sam prihvatila da ćemo putovati cijeli život, dok god radimo, eto možda u mirovini… Ja sam samostalna, emancipirana žena, navikla da sve sama rješavam, obavim, radim muške i ženske poslove… Ah, koja zamka me čekala.

Kakva zamka? Upravo to uvjerenje da mogu i znam sve sama, nisam uopće imala u glavi da možda, kažem, možda potražim pomoć, da dijelim poslove.

I što se događa u stvarnom svijetu kad imate uvjerenje da sve možete sami? Obavljate sve sami. I kad imate muža koji je majstor delegiranja, koji je navikao da umjesto njega obave poslove neki drugi, dobivate idealnu kombinaciju. Stavila sam riječ idealno pod navodne znake jer je to daleko od idealnog.

I nakon što je prošao prvi zanos zajedničkog života, ja sve umornija i nezadovoljnija, on sve mrzovoljniji i nezadovoljniji. To je bila kombinacija koja je i mene i njega držala u zarobljeništvu starih uvjerenja i obrazaca, bez rasta i razvoja, bez promjene, močvara negativnih emocija je rasla i na jednoj i drugoj strani. Ja sam se osjećala preopterećena, on beskorisno i nesposobno.

Jao! Gdje je nestala ljubav, smijeh, što nam se događalo?

I tako ja jednog dana ludujem po kući, brišem, čistim i kako sam niska, navikla sam da nosim ljestve, stolce da dohvatim nešto iz ormara na gornjim policama. I trebalo mi je nešto iz visokog ormara, uzmem ja stolac, nosim ja, a muž me gleda i pita: A što će ti ta stolica? Ja totalno u svom mučeničkom i radnom modu ljutito odgovorim da mi treba nešto iz ormara.

On me pita: što me spriječilo da njega pitam da mi dohvati željeno?

Smrzla sam se, stala, treptala i gledala ga kao da me pitao na kineskom. Nisam znala odgovoriti odmah. Odgovor je bio duboko u mojem nesvjesnom umu, u jednom dijelu mene koji je nastajao stotinama godina i koji se uspješno prenosio generacijski od svih mojih mama, baka, prabaka i svih žena u prošlosti.

Onda je počelo svijetliti u glavi, osvještavati se da imam prave ženske obrasce. Ja sve radim, posao, kuća i ljutim se na muža jer ne radi ništa, neće i ne zna. Razmaženi, lijen i neodgovoran. O kako sam bila u krivu, o kakva je to bila zabluda.

Ja sam NLP trener, ja živim po NLP principima, ja duboko vjerujem da uvijek imamo izbor, samo trebam otkriti obrasce.

I tako je krenulo moje putovanje prema osvještenosti mojih ženskih obrazaca i promatranju žena oko sebe. I znate što? Imamo ih zajedničkih, naslijeđenih generacijama i toliko su dio nas da ih uopće ne doživljavamo kao nešto što nas guši, koči, iscrpljuje, uništava nam život, smijeh, sreću, radost i ljubav.

Ja ne mogu živjeti kao moja mama, baka, prabaka… Stil života se promijenio, muško-ženske uloge su se promijenile ili bolje rečeno moraju se promijeniti.

Žene su stoljećima bile orijentirane na dom i djecu, muškarci na aktivnosti izvan doma. Bili su lovci, ratnici, radili izvan doma.

I unazad 60-70 godina žene izlaze iz kuće, počinju raditi izvan kuće, ali i dalje sve obaveze u kući, djece zadržavaju za sebe. Namjerno sam upotrijebila riječ zadržavaju jer su žene te koje ne puštaju poslove, ne delegiraju.

A znate li zašto?

Zato što su im ti poslovi omogućavali moć, potvrdu da vrijede, stoljećima. Nisu imale druga područja na kojima bi se dokazivale, potvrđivale svoju vrijednost, sposobnost. Nije bez veze ona izreka da žena drži tri ugla kuće.

I sada kada smo izašle iz kuće našle smo se u situaciji da ne puštamo dokaze vlastite vrijednosti koje smo stoljećima ostvarivale kroz kućanske poslove i majčinstvo i gradile bi nove dokaze kroz posao i karijeru. I gle čuda! Ne stignemo sve! Ma stvarno! Baš smo nesposobne!

A muškarci su nam krivi za sve naše muke i patnje. Mi smo muškarcima dozvolile da se i dalje ponašaju kao nekad u prošlosti. I možda ste sad ljute na mene, možda mislite da je meni lako kad imam dobrog muža jer on, eto, hoće raditi, ali ovaj vaš neće.
Ja zaista imam super muža, ali moj muž nije kao ni ostali se pretrgao sam od sebe da preuzme dio poslova. Ja sam mu te poslove prepustila.

Možda znate da je on odličan kuhar. Taj svoj talent je otkrio u braku. A znate li kako?

Tako što ja, kad sam odlazila na put, nisam ništa kuhala i pripremala da ima jesti, kad ja nisam doma. Uopće nisam brinula što će i kako će. Ima dvije ruke, noge, pamet, novac, pa neće umrijeti od gladi. Ako je i gladan, kao odrasli čovjek nije li to njegova odgovornost. Ah! Možda ćete reći, ali vi nemate djece, pa vam je lako. Znate ja pamtim jela koje je moj tata spremio dok je mama bila na liječenju kao vrlo zabavno iskustvo. Bio je ustvari cirkus.

I tako, moj muž voli jesti, mene nema, pa je krenuo u akciju. I sad je stvarno majstor. I znate što često kaže: pa to je čas posla! A znate li zašto? U glavi mu zvone sve one rečenice kuknjave žena povezane s kuhanjem.

Dame moje, vrijeme je za promjenu, ali ne muževa, nego nas. Neće se oni promijeniti zato što vi zvocate, što ste ljute, nervozne, što se svađate, plačete i raspravljate.

Više
dozvola za uspjeh

Oni će se promijeniti ako vjerujete u njih i njihove sposobnosti jer ona rečenica ja ću brže, bolje nego on nije baš poticajna nikome, pa ni muževima. Nije lud da se gura da bi nešto obavio, a onda vi skačete, ispravljate i kudite.

Kad učite nekog – onda morate vjerovati da učenik ima resurse da nauči, hvaliti ga, podržavati napredak i biti strpljiv. Nitko se nije učen rodio, zar ne? Muškarci trebaju učiti brinuti o domu jer to nisu radili stotinama godina.

Obuzdajte svoj ego da samo vi znate, da samo vi možete, da je samo vaš način jedini ispravan i da muškarac mora nešto znati samo zato što ima određeni broj godina, pa se neke stvari podrazumijevaju. Ne zna. I prestanite kriviti njegovu majku što ga nije naučila. Nisu kućanski poslovi tako komplicirani da se ne mogu naučit pod stare dane. Samo treba dobar učitelj.

Ostavite čarape gdje ih baci, ja samo malo trknem nogom, ako su mi na putu. I znate što? Nije nam pod zatrpan čarapama jer ih muž skloni, zna da ja neću. Perem rublje samo ono koje je u mašini – ako nije u mašini nije oprano. To je pravilo.

Sjednite i dogovorite sa suprugom koje poslove on preuzima. I onda vam je zabranjeno da to obavljate umjesto njega, ako nije napravio onako kako i kada ste vi zamislile.

Pohvalite, podržite, otkrit ćete da vaši muževi imaju puno talenata za kućanske poslove. Oni su samo stoljećima bili potisnuti, nisu im trebali. Bit će i oni sretni i zadovoljni.

Svatko je sretan kad uspješno nešto nauči, ljudi vole učiti, ali ne vole kad ih se kudi i prigovara dok uče.

Sjećam se jednog razgovora s muževom starijom kćeri, imala je 18 godina i očajno se željela udati za nekog lika. I tako ja slušam njenu kuknjavu i režem češnjak. I priča ona, a ja joj stavim moju ruku pod nos mirisnu na češnjak i kažem da je to brak. Zafrktala je nosom i želja za udajom ju je minula. Nisam ja vjerovala da je to brak, moj cilj je bio da ju udaljim od tih ideja.

Međutim, nakon par godina mi je rekla, znaš ono kad si mi stavila pod nos ruku s mirisom češnjaka me je baš osvijestilo. Brak, zajednički život, ljubav je puno više od kućanski poslova, mirisa i smradova, popravaka… Prestanimo dozvoljavati da nam te svakodnevne stvari uništavaju ljubav, neka nam budu resurs za razvijanje i produbljivanje ljubavi.

I za kraj. Prestanite ih pitati mogu li učiniti…? Muški odgovor je uvijek MOGU, ali iza toga ne slijedi akcija i izvršavanje. Pitajte hoćeš li…? I pozitivno se iznenadite.

Piše: Dragana Mladenović, Miroras centar; dragana@miroras.hr

Foto: Pexels

Koja je vaša reakcija na ovaj članak?
Edukativno
1
Konkretno
1
Motivirajuće
0
Nejasno
0
Za podijeliti
1
Pogledaj komentare

Napiši odgovor

Your email address will not be published.


© 2016 Žene i novac. Sva prava pridržana.

Zaokret Grupa - Business Cafe, KristinaErcegovic.com

Povratak na vrh stranice