Alis Maric

Razgovarali smo s poznatom blogericom Alis Marić čiji blog Čitaj knjigu prati više od pola milijuna ljudi o njenom odnosu s novcem. Ideja nam je pratiti kakav odnos žene imaju u različitoj dobi. Alis je u 50-tima i evo što kaže.

 

Početi ću s citatom Oscara Wildea:
“Kad sam bio mlad, vjerovao sam da je novac najvažnija stvar u životu. Sad kad sam ostario – to znam.”

Rano sam shvatila da te novac ne mora nužno činiti sretnim. Na kraju tako su me odgajali i moji roditelji. Postoje mnoga područja u kojima novac ne prevladava i ne može prevladati. Za moje roditelje a time i mene NOVAC je uvijek predstavljao SIGURNOST. No ipak su se često naše obiteljske svađe vrtile oko novca a i dan danas se znaju zavrtjeti. Novac ponekad doslovno može imati djelovanje eksploziva.

Sjećam se da je novac obje obitelji, i onu s mamine strane i onu s tatine strane posvađao, razdvojio i udaljio. Svjedočila sam tome i još uvijek svjedočim da je NOVAC, imetak i podjela onoga što postoji vrlo često razlog razdora u mnogim obiteljima. Tužno ali je tako.

No ako nemaš novaca to isto ne vodi sreći. Novac nam omogućuje mnoge pogodnosti u životu i bilo bi zaista neodgovorno i smiješno pričati da novac nije važan, da nas on ne čini sretnima i da može biti poguban. Mislim da ako pričamo protiv novca on odlazi od nas. Spominjemo li stalno neke nestašice, privlačimo nestašice. Zašto ne imati novac i biti sretan? Mnogi zavidnici i oni koji nemaju novac podruguju se novcu i tvrde da oni koji ga imaju nisu sretni. Na taj način ga još više odbijaju od sebe. Privlačimo stvari o kojima najviše mislimo a ako o novcu puno loše mislimo sigurno ćemo ga i odbijati. Sigurna sam u sebe i u sposobnost da ću uvijek moći zaraditi novac koji mi je potreban za sigurnost i normalan život. Imam dvije ruke, dvije noge, zdrava sam i nisam baš nesposobna. Tako da se nikad nisam bojala da na kraju neću nekako zaraditi onoliko koliko mi treba.

 

Što Vam danas predstavlja, a što je predstavljao u prošlosti?

Moji roditelji su oboje bili visoko obrazovani i marljivo su radili cijeli život. Sve što su stekli, stekli su isključivo svojim radom i trudom. Bili su jako štedljivi, imali su nekoliko otvorenih štednji u bankama i ulagali su u nekretnine. Tako su sagradili dvije kuće na moru i kupili dva stana u Zagrebu. To im je bilo važno. Nisu nepotrebno trošili. Sebi nisu skoro ništa priuštili. To me je često ljutilo i rastuživalo. Meni nisu davali novac bez kontrole. Imala sam stan, hranu, ono osnovno za obući ali nikad nije bilo razbacivanja i nepotrebnog trošenja. Skoro pa nisu putovali. Jako malo. Nisu izlazili u restorane a ni auto nismo imali. Tata nije znao voziti. Dakle živjeli smo skromno iako smo imali.

Počela sam raditi i zarađivati svoj novac jako rano. Jer ako sam si htjela nešto kupiti za obući ili otići na neko putovanje to sam si trebala sama platiti. Jedino na čemu nisu nikada štedjeli je moje školovanje i učenje stranih jezika. Kako sam jedinica sve što su moji roditelji stvorili ostavili su meni i danas mojoj djeci. Ja nisam tako štedljiva kao oni. Moram priznati da me ta štedljivost iritirala. Tako da sam ja sve samo ne štedljiva, ali nisam i nerazumno rasipna. Hedonista sam i volim si priuštiti puno toga. I putovanja, i dobre restorane i lijepu obuću i odjeću. Isto tako ne štedim na stvarima koje služe zdravlju i boljem osjećanju.

Novac za mene nije cilj, već sredstvo. Tako sam učila i svoju djecu. Nikada ih nisam opskrbljivala novcem i davala im do znanja da će sve dobiti od roditelja. Ako bi htjeli nešto ekstra od osnovnih životnih potreba trebali su to zaraditi. Tako da je svo moje troje djece počelo raditi jako rano i danas imaju svoja zanimanja, rade u ozbiljnim kompanijama i zarađuju svoj novac. Ne traže ga od nas roditelja i vrlo su odgovorni po tom pitanju. To znači da sam ih dobro odgojila u tom području. Uvijek kažem djecu se uči primjerom a ne riječima i uvjeravanjima.

 

Je li kroz godine postojala razlika u načinu na koji gledate na novac i kako se prema njemu odnosite?

I da i ne. Uvijek sam mislila da je novac tu da se troši. Da se zaradi i onda da se potroši. Naravno ne nerazumno. Iako imala i ja svoje ispade koje sam skupo platila. A onda sam se morala zbrojiti. Učiš dok si živ.

 

Na što najviše trošite? (biznis, putovanja, djeca…)

Naravno da se na djecu najviše potrošilo. Troje djece koje je trebalo oblačiti, hraniti, opreme za školu, kasnije školovanje, izleti, putovanja, vozačke škole i da ne nabrajam. Tu bi se skupila svota od sigurno jedne dobre i raskošne vile na Azurnoj obali. Da volim trošiti na putovanja, ali i na druženja, volim pozivati prijatelje na proslave rođendana, blagdana i izlaziti u dobre restorane ili posjećivati kulturne događaje, koncerte ili predstave. Volim imati lijepo uređen stan, kuću na moru, novi televizor ili kompjutor.

 

Štedite li za mirovinu, ako da kad ste počele, ako ne zašto ne?

Neko sam vrijeme štedjela za mirovinu, a onda sam ostala bez posla pa sam stala s tim. Možda bih trebala ponovno. Po tom pitanju sam malo previše neodgovorna. Ali nekako mislim da će se to sve posložiti. Imam kuću na moru koju iznajmljujemo i to je na neki način neka moja sigurnost. Nekretnina kojoj raste vrijednost i koja donosi zaradu. Mislim da je to za sada dovoljno.

 

Imate li oporuku i sređeno sve papirnato oko imovine?

Nemam još a znam da bih to trebala što prije srediti. Ipak je tu troje djece i tu se ne bi smio ostaviti nered.

 

Ulažete li, ako da u što i kad ste počele (vlastiti, tuđi biznis, nekretnine,
edukacija…)

Da ulažem u edukaciju kad god mogu. Ulažem u nekrentine i održavanje postojećih nekretnina. Ali ne gomilam nove. Nekretnine su također izvjesni teret koji te optereti.

 

Savjet mlađoj sebi ili što biste drugačije

Često kupujemo stvari kako bi se utješili i kako bi odagnali neke svoje frustracije. To ne bih više radila tako. To nije rješenje.

 

Završila bih ovim citatom:
“Kada netko tvrdi da novcem može sve postići, budite uvjereni da taj nikada nije imao novca.”
Aristotel Onasis