Upravo čitate
‘Ko pita, taj je glup! Zašto “bacamo” kritike umjesto da postavimo pitanje?

‘Ko pita, taj je glup! Zašto “bacamo” kritike umjesto da postavimo pitanje?

Sanja Gomuzak

Nekoliko odličnih tekstova na portalu Žene i novac potaknulo me na razmišljanje i dovelo do jednog davnog zaključka koji mi se svako malo potvrdi u poslu, a i privatno. Uvijek me zanimalo zašto netko tko, po mojoj procjeni uopće ne razumije neke moje postupke, ima potrebu dati neki svoj otrovan komentar. I to samoinicijativno. Uopće nema širu sliku, nema koncept, ne zna skoro ništa o meni, ali zna da je to što ja radim glupo.

Kada sam otvarala firmu, onda je bilo komentara tipa: vidjet ćeš, ne ide to samo tako, šta će tebi firma. Onda kada sam upisivala dodatna školovanja: i ti baš nemaš pametnijeg posla, nisi li radije vikendom s djecom, što će ti to kad se posao ionako dobiva preko veze, pa to nije prava škola jer se ne upisuje u radnu knjižicu i slično.

Pa kada smo useljavali u ured: opa ured, ima se ha?! Pa možeš i od doma raditi, e sad treba i taj kredit otplatiti… Pa do onih banalnih svakodnevnih situacija: treba biti više s djecom, neka budu malo kod bake i djeda, pa ne moraš stalno biti nad njima, ti stalno imaš nekog posla, pa ti si usred dana na kavi, i slični oprečni komentari, ovisi kako im koji odgovara.

A za sve te situacije ustvari njih najmanje treba biti briga. Tako je jer ja tako želim i mislim da treba. Ako se i zeznem, zeznut ću sebe. Sigurna sam da i vi imate uvijek bar jednog takvog zviždača u blizini.

Zašto to ljudi rade? Vjerujem da se radi o onom starom balkanskom sistemu ‘ko pita taj je glup. Dakle, njih ustvari zanima što radiš, zbog čega si tako odlučila, kako to da si napravila to i to, kako ti je uspjelo da… Ali eto, ne znaju/ne žele postavi pitanje. To direktno ugrožava njihov ego. Jer onaj tko pita, taj je glup!

I to me odmah podsjetilo na jednu groznu situaciju od prije nekih 7-8 godina kada sam držala predavanje za četvrte razrede jedne srednje škole na temu kvalitete usluge i prodaje. Dakle, na predavanju sam imala nekih stotinjak mladih osoba i nekoliko profesora. Za vrijeme predavanja jedan od učenika postavio je jedno pitanje na koje sam s veseljem odgovorila i pri tome ga pohvalila za proaktivnost. Nakon nekog vremena pitao je još jedno pitanje.

Bilo mi je stvarno drago jer je pokazao zanimanje za temu. Kada je i treći put podigao ruku da nešto pita, jedan od profesora je odšetao do njega i nešto mu je šapnuo. Dijete je spustilo ruku. I nije više ništa pitalo. Čak ni na kraju, kada sam rekla da mogu pitati što god ih još zanima. Štoviše, NITKO nije više ništa pitao. Ne znam što mu je taj profesor šapnuo, ali mogu pretpostaviti. To je bilo baš ružno iskustvo.

Tako je i u prodaji! Kupci često umjesto da pitaju za neke detalje oko proizvoda ili usluge, radije komentiraju da je to proizvod kao i svaki drugi, da je to sve kinesko smeće, da ima toga i jeftinije, da konkurencija ima bolje cijene i uvijete i slično.

Možda će Vas zanimati
Izazov

Znate li se nositi s takvim komentarima ili se zakvačite za udicu? Pripazite! Šteta je to ne iskoristiti kao prodajni argument! Ustvari često nas uče da ne pitamo glupa pitanja i da ako nemamo nešto pametno za pitati da je boje da šutimo.

Dakle, stvorili smo pametnjakoviće koji kada nešto žele pitati ustvari bacaju kritiku na nas da bi izazvali objašnjenje za to što ih ustvari zanima. Počnimo učiti pitati pitanja i komunicirati pravilno! Eto, za razmisliti.

Piše: Sanja Gomuzak; sanja@sofis-savjetovanje.hr, SOFIS savjetovanje

Napomena: nisam financijski niti investicijski savjetnik stoga ono što pišem ne predstavlja takav savjet. Za takvo nešto potražite pomoć stručnjaka. Teme koje obrađujem imaju za cilj potaknuti vas na razmišljanje o važnosti osobnih financija. Za točnost podataka ne mogu garantirati, pa svakako savjetujem da sve prije provjerite prije no što se odlučite za bilo kakvu akciju.
POGLEDAJ KOMENTARE (0)

Ostavi Komentar

Your email address will not be published.

2020. © Žene i novac - Sva prava pridržana.

Vrati se na vrh