Kakve veze ima pokretanje posla s muškim figurama u djetinjstvu? - Žene i novac
Trenutno čitate
Kakve veze ima pokretanje posla s muškim figurama u djetinjstvu?

Kakve veze ima pokretanje posla s muškim figurama u djetinjstvu?

Gošća Kolumnistica
Girl 1641215 1920

Na portalu je neki dan bila kolumna na temu Što možemo naučiti od svojih pretkinja? U međuvremenu se u Rijeci održala kvalitetna i edukativna radionica Žene i novac. Među izvrsnim izlagačima, mene se posebno dojmila Iva Mladenić Radošević – certificirani klinički hipnoterapeut.

Na početku izlaganja rekla je kako sve ono što smo bili, što jesmo i što ćemo biti, ili pak nećemo, sadržano je u samo dvije riječi – Najranije djetinjstvo. Dvije sasvim obične, lake riječi, a u njima toliko nestvarne težine. Oduzmu ti dah pa kriomice promatraš ima li tko drugi takvu reakciju. Reakciju ima, možda ne takvu, ali u drugom obliku svakako. Već je jedna od polaznica radionice pisala o tome. Ponukana navedenom kolumnom i izlaganjem, vratila sam se u djetinjstvo i adolescentsko doba, vodila jedan unutarnji monolog te iz nesvjesne paralize krenula u analizu.

Moja baka je bila žena iz ruralnog područja, ne visoko obrazovana osoba, ali je imala stav, samopouzdanje i hrabrost. S djedom je ostala trudna prije nego što su stupili u brak, što je u onim vremenima bila izuzetna sramota. Ne za nju, nego za njene roditelje. No ona se nije dala, vjenčali su se, zajedno vodili trgovinu, napravili kuću i podigli dvoje djece. Ako bi joj netko u trgovini prodao artikl sa istekom roka trajanja, bio to i jogurt, iste sekunde ona bi se vratila u trgovinu i izborila za sebe i za svoja prava. Danas to zovemo Zakon o potrošačima. Meni i sestri je govorila da budemo pametne žene, da neke privatne stvari čuvamo samo za sebe, ne trebamo ih govoriti ni partneru ni prijateljicama.

Moja majka je nesretnim slučajem okolnosti ostala bez supruga, mog oca, u mojoj trećoj godini života, s tim da sam ja najmlađe dijete. Nikada nikome od nas troje ništa nije nedostajalo tijekom odrastanja. Ljubavi i pažnje smo imali, uvijek i svugdje. Majčine ljubavi, majčine figure. No ne i očinske figure. Jednim dijelom se ta figura, muška ljubav, ne može nadomjestiti, i taj nedostatak je konstantno prisutan u nekim segmentima života.  Smatram da je to jednostavno tako. Moja majka je žena koja je hrabro prošla kroz bure i oluje života, ali opet iz bitke izašla plaha, osjećajna i s ne baš puno samopouzdanja u životu. Ja sam ista takva, identična kopija majke.

Svaki badnjak se tradicijski obilježava na svojstven način u bilo kojem dijelu regije. I zaista su ti Božićni blagdani ugodni. Ali ti blagdani meni tada stvaraju knedlu u grlu jer znam da moja mama skrivečki plače tada. Znam zbog čega plače, i meni se plače, ali si kao hrabar, ljudska stijena, a zapravo se lomiš u sitne krhotine i nemaš snage prići vlastitoj majci i reći neku riječ utjehe i pričati o osjećajima. Bojiš se da će je to dodatno još više slomiti, onako krhku. Ili možda tebe, ljudsku stijenu? Onda svatko sam iz očiju isplače sve rijeke svijeta, sakupi one krhotine, sastavi se i nastavi dalje.

Isto tako sam se ponašala u djetinjstvu. Već u najranijim školskim klupama. Uvijek sam strahovala da će novi profesori, prilikom upoznavanja s nama učenicima, osim našega imena i prezimena, pitati i tko su nam roditelji. U manjim lokalnim zajednicama je to sasvim normalno jer se svi međusobno koliko toliko poznaju. Pomisao da moram reći pokojni me užasavala, teško sam se nosila s njom. Bilo mi je neugodno pored sve ostale djece koja su imala oba roditelja, bez obzira jesu li ili nisu imali sretno djetinjstvo – moj fokus je bio na tome da ja nemam oca, a netko drugi da. Najteže mi je padalo rješavati neku određenu dokumentaciju – zašto? Na tim dokumentima djelatnici institucije bi, uz ime i prezime oca, samo napisali NEMA. Znate da u ta četiri slova djetetu svijet srušite, uvuče se u onu najmanju poru unutar sebe, u njoj se drži i ne izlazi van jer je tako pritajen i siguran. A zapravo je blokiran.

Partner i ja promišljamo o nekom pokretanju biznisa pa dosta čitam i istražujem, idem na radionice, a zapravo, evo priznajem Vam, čekam da moj partner, kao neka muška figura, pokrene mene i cijelu tu stvar o biznisu. Shvaćate o čemu pišem? Slučajnost?

Dugo mi je trebalo da prihvatim stvari onakvima kakvi jesu i da o svojim osjećajima krenem pričati s ljudima koji me razumiju, koji su imali bilo kakav oblik traume u životu. Neki od njih su pojedinci koje poznaješ gotovo cijeli životni vijek. Poznaješ li ih zaista? Jedan takav životni prijatelj mi je rekao dobru stvar. Naime, nakon što je još kao mlad izgubio oba roditelja, ostao je prepušten sam sebi, vremenom upoznao divnu djevojku, današnju ženu, skrasio se. Radili su na obitelji, no spletom okolnosti, žena je s prvim djetetom imala spontani pobačaj. Pomislio je da zašto nakon svega u životu što je prošao, opet se mora suočavati s gubitkom? Vremenom je došao do zaključka – Bolje da se dogodilo meni, ako je već tako trebalo biti, nego nekome tko je labilniji i tko se ne bi mogao nositi s tim. Danas ima curicu, i najljepša stvar koju mi je mogao reći nakon čestitke na prinovi je: Ona je moja najbolja kreacija!

Sve je kontrola uma, samo treba discipline i vježbanja. Prepoznajte ljude oko sebe, pričajte s njima i slušajte ih. Glas je tako moćan organ! Suočite se sami sa sobom, sa svojom prošlošću i najranijim djetinjstvom jer upravo tu ćete dobiti neke važne odgovore. Kreiraj najboljeg sebe, popravljaj se, sastavljaj, vježbaj um…ali na kraju kreiraj najboljeg sebe!

Više
customer service

Piše: autorica želi ostati anonimna

Foto: Pixabay

 

 

Koja je vaša reakcija na ovaj članak?
Edukativno
0
Konkretno
0
Motivirajuće
2
Nejasno
0
Za podijeliti
0
Pogledaj komentare

Napiši odgovor

Your email address will not be published.


© 2016 Žene i novac. Sva prava pridržana.

Zaokret Grupa - Business Cafe, KristinaErcegovic.com

Povratak na vrh stranice