Trenutno čitate
Kako nastaje perfekcionizam i kako ga se osloboditi?

Kako nastaje perfekcionizam i kako ga se osloboditi?

Avatar
perfekcionizam

UVOD

Kome je namijenjen ovaj članak?

Osobama koje već duže vrijeme žive s tim da su osvijestile svoj perfekcionizam, a ne uspijevaju ga pobijediti, iako bi htjele. Činjenicu da imaju nešto što bi se trebalo pobijediti i promijeniti, a u tome ne uspijevaju, okreću protiv sebe, osjećaju se neuspješnima (što si jedan perfekcionist ne smije dopustiti) te im to stvara daljnji pritisak i stres te pojačava osjećaj da nisu dovoljno dobre. Neka vrsta perfekcionističkog mazohizma. Takve osobe onaj prvi, defaultni perfekcionizam blokira da u punoći žive život kakvog žele ili da ostvaruju bliske odnose, a onaj drugi, osviješteni perfekcionizam im još dodaje sol na ranu kroz bolne poruke koje im svakodnevno odašilje. Da odmah pojasnim, perfekcionizam nije isto što i mazohizam, ali kod dosta ljudi se neke karakteristike isprepliću, a zajednička podloga im je nisko samopouzdanje i osjećaj da nisu OK takvi kakvi jesu.

Također, namijenjen je onim osobama koje uvjerenje o visini standarda kvalitete koju moraju isporučiti svijetu sprječava da pokažu sebe svijetu (u kojem god obliku), zato što su standardi previsoko postavljeni i kao takvi su neostvarivi, ili se osoba boji izložiti misleći da nikad nije dovoljno dobro, ili daju previše tamo gdje nije potrebno. Taj posao na koji nikako da se prijaviš jer sigurno ima netko bolji; taj izvještaj zbog kojeg si radila noći i vikende prekovremeno, a nije ti plaćeno; klijent kojem si nedjeljama bila na raspolaganju, a pitanje je da li je to zaista potrebno, da li on to vrednuje i koliku cijenu si zato platila (propušteno vrijeme odmora ima svoju cijenu); izvještaj kojeg nikako da isporučiš jer nije dovoljno dobar, iako je realnost da kriteriji procjene kvalitete nisu postavljeni nigdje drugdje nego u tvojoj glavi… Varijanti je mnogo.

Perfekcionizam može biti usmjeren prema sebi i/ili prema drugima. Ovaj tekst je o ovom prvom.

 

ZAPLET

Ovo nije tekst za one koji ga još nisu ili su ga tek nedavno osvijestile. Ovo je tekst za one koje se već neko vrijeme bacakaju u osviještenom perfekcionizmu i koje činjenicu da ga imaju dodatno okreću protiv sebe. To bi išlo ovako nekako. Prvo nisam znala da sam perfekcionist, onda sam malo radila na sebi i osvijestila to, ali još to nisam riješila. Sad, uz nepoželjne efekte koje Mr. Perfect ima po moj život, osvještavanje da to imam mi nije pomoglo, već mi je samo odmoglo jer sad imam još i to, taj vražji perfekcionizam, kraj svega ostalog što još moram popraviti pa samu sebe bičujem jer to imam, a ne znam kako da si pomognem jer nijedan način nije dovoljno dobar za moj perfekcionistički način razmišljanja i bojim se pogreške kao svaki pravi neizliječeni perfekcionist. I tako, umjesto jedne, imam dvije dijagnoze: Dijagnosticirani Perfekcionist i Perfekcionist Koji Još Nije Uspio Riješiti Svoj Problem. Vrtim se u krugu i ne znam kako da izađem van. Čekam da dođe netko tko će mi reći: sad je dovoljno dobro.

Je li Vam poznato ovo stanje? Ako da, možda ovaj tekst može pomoći. Ako nemajte pojma o čemu pričam, pa to je divno, lucky you! 

Poruke koje Dijagnosticirani Perfekcionist velikodušno odašilje svojem biću su: Ajme, grozno, imam neku dijagnozu. Nisam savršena. Prema tome, nisam dovoljno dobra. Ne znam kako to riješiti. Imam ideju: trebam napraviti to, to, to i to. Na ovaj, takav i onakav način.

Perfekcionist Koji Još Nije Uspio Riješiti Svoj Problem časti svoje biće ovakvim porukama: Mislila sam da ću na one načine riješiti svoju dijagnozu, ali ne ide mi baš, uvijek se nekako prepadnem kad sam blizu rješenja, ne znam je li dovoljno dobro, što ako pogriješim, a i nisam našla dovoljno energije i vremena da se tome posvetim baš onako kako treba, a ako se ne posvetim baš kako treba, onda neće biti rezultata. Bilo mi je lakše prije kad nisam bila Dijagnosticirani Perfekcionist i nisam znala da imam dijagnozu. Ima li povratka nazad? Blaženo je neznanje. Imam znanje, imam ideju i imam viziju kako bih se trebala riješiti toga, a ne ide mi, nikako da se pokrenem. Luda sam više od toga.

Zapetljale ste se u začaranom krugu kopanja po nesavršenostima i ne znate kako van.

 

Predispozicije za razvoj perfekcionizma: unutarnji i vanjski faktori

Psihologija kaže da i unutarnji i vanjski faktori igraju ulogu. Osvrnut ću se na neke od njih, vrlo kratko i vrlo pojednostavljeno.

Unutarnji faktori

Perfekcionizmu su navodno sklone osobe koje snažno osjećaju, uporne su i imaju izraženiju anksioznost. Ja bih dodala da smo u slučaju povrjeđujućih iskustava skloni svoje najveće potencijale okrenuti na način da rade protiv nas. Vjerujem da su perfekcionisti osobe koje imaju visoke standarde kvalitete, sposobnost kvalitetnog obavljanja zadataka, uočavanje detalja kao i sposobnost sagledavanja šire slike. Oni žele uvijek postići najbolje moguće i slično, ali su kod njih (u kombinaciji s niskim samopouzdanjem, strahom od pogreške, strahom od kritike i odbacivanja) te pozitivne osobine otišle u devijaciju i sada rade protiv njih.

Vanjski faktori

Perfekcionizam su sklone razviti osobe koje su u djetinjstvu bile izložene jakoj kritici i koje su rijetko dobivale priznanje da je ono što jesu ili da je ono što su napravile OK (da je dovoljno dobro). To je moglo dolaziti od strane roditelja, drugih važnih osoba iz okruženja koje su nam bile značajne: škola, prijatelji, poslovno okruženje, a i iz kulture u kojoj odrastamo. Kultura ima značajnu ulogu (slažemo se da su, općenito govoreći, primjerice japanski standardi kvalitete nešto drugačiji od npr. španjolskih? Ako se i ne složimo, floskula istraživanja su pokazala možda pomogne). Pretpostavka je da je broj povrjeđujućih iskustava bio velik i/ili da su ona bila intenzivna.

 

RASPLET

Što sad s tim?

Psihologija također kaže da ono što su nekad radili nama, sada radimo sebi samima jer je to postao naš utjelovljeni doživljaj sebe, naše iskustvo svijeta. Povratna informacija, koju smo učestalo dobivali na nešto što napravimo ili na svoje osobine i emocije koje pokažemo, postaje povratna informacija koju očekujemo u sadašnjosti u situacijama kada se izlažemo. I to je OK. Ne trebamo se zbog toga bičevati. Radimo onako kako znamo i umijemo.

No što sad s tim, sad kad smo osvijestili koliko je loše bilo? Vanjske faktore kojima smo bili izloženi u prošlosti ne možemo promijeniti. To je prošlo svršeno vrijeme. Ne treba predugo gledati u to. Osvijestiti i baviti se analizom onoliko koliko je zdravo, koliko nam koristi, ali onda pustiti i fokusirati se na sadašnjost. Imamo iskustvo kakvo imamo, imamo senzibilitet kakav imamo. Pravo pitanje je što ćemo SAD s tim?

Kao što smatram da je korisno osvijestiti neke obrasce i uzroke obrazaca, tako smatram da je pretjerana analiza istih i predugo kopanje po njima kontraproduktivno. Nažalost, neke vrste savjetovanja i rada na sebi potiču upravo to. Ne vode vas pravilno u procesu spoznaje i porade iskustva na način da bildate zdravi dio, već vas predugo ili na preintenzivan način drže u povrjeđujućem iskustvu, odnosno analiziranju i tzv. prorađivanju bolnih iskustava iz prošlosti. Ako imate takvo iskustvo i unutarnji glas vam govori da to možda nije pravi put (taj glas ne mora biti 100 % siguran u ono što mu se čini, možda misli da netko drugi zna bolje), vjerujte mu. Ako smatrate da je bilo dovoljno, bilo je. Za vas je bilo. Možda nekome još nije i njemu je baš super. To je OK. Nismo svi isti. Imajte na umu da je nekima zaista potrebno još analize i prorade iz zdravih razloga, ali i da dio nekih, kojima još nije dosta, možda ne slušaju svoj glas, djeluju iz svog osjećaja bezvrijednosti, sabotiraju sami sebe, paše im sado-mazo odnos podređeno-nadređeno, boje se preuzeti odgovornost za svoj život, boje se odrasti, nemaju još dovoljno izražen osjećaj sebe pa svjesno ili nesvjesno biraju ostati u poziciji djeteta ili koja već varijanta može postojati. To je njihovo i opet je OK kako god bilo, a vi gledajte sebe.

Postoji knjiga Kojeg vuka hraniš? čija bi se poruka mogla svesti na to da između dobrog i lošeg vuka preživljava onaj vuk kojeg hraniš. Ako stalno gledamo u taj negativni dio i ono što nas je povrijedilo i stavljamo većinu svog fokusa na to, propuštamo vidjeti i proživjeti sve ono dobro što također postoji u nama i oko nas. Zapravo na taj način propuštamo izmijeniti svoje dosadašnje iskustvo i utjeloviti novo. Naš živčani sustav, u kojem su na osjetilnoj razini pohranjeni osjećaji nezadovoljstva, ne razlikuje iskustvo od prije 30 godina od onog koje proživljava sad. Ako predugo ostajemo u tome samo povećavamo problem umjesto da si pružimo priliku da integriramo novo, zdravo iskustvo. Ono staro, onaj gladni dio u nama će se time prirodno stišati. Disclaimer: ovo nije isto što i nezdravo potiskivanje osjećaja.

Spremnija nego što misliš

Kad sam jednom prilikom pitala jednu osobu je li da sad još malo čačkam po prošlosti i pripremim se za to što želim napraviti, tu u sigurnim uvjetima ili da odmah napravim to što želim, rekla mi je: ljudi konstantno pokušavaju utjecati na prošlost i na budućnost, a jedini trenutak na kojeg možemo utjecati je sad. Rješavaj stvari u sadašnjosti, a stvari iz prošlosti i budućnosti će se onda same posložiti. Uistinu ne možemo utjecati na ono što se dogodilo u prošlosti, ali pozitivnim iskustvima definitivno mijenjamo svoj doživljaj bolnih iskustava iz prošlosti i postajemo lakši, protočniji. A naravno da onda imamo i zdravije temelje za bolju budućnost.

Rekla je još: vjerojatno si spremnija nego što misliš, a koči te samo tvoj strah da i dalje nije dovoljno dobro i da se tu mora još nešto.

Kad smo već kod toga, vratimo se na ono što jesmo i ono što je sad.

 

Što je dobro u perfekcionizmu?

Perfekcionizam je jedna od mogućih vrsta psihološke obrane koju smo podigli u trenucima kad smo se trebali zaštititi. Nikad nije dovoljno dobro pa ću sad podići zid. Neću se pokazati. Ili: Igrat ću prema tuđim pravilima, bit ću savršena pa će me prihvatiti. I to je OK! Logična stvar. To vas je spasilo u trenutcima kad je bilo potrebno. Odlično da ste ga tada imale! Tada je radio za vas. Vi ste bile Šef, a on Šljaker. Aktivirale ste ga kad je trebalo. Sad je stvar malo drukčija. Otišlo je predaleko, previše se puta dogodilo pa je on postao Šef i preuzeo je vlast nad vašim postupcima i osjećaju zadovoljstva sobom i životom. On šefuje, a vi šljakate. Dnevno producirate hrpu štetnih uvjerenja i (ne)postupaka za male pare. Za kratak i tanašan osjećaj sigurnosti.

Više
miss7 blog ke

Ono što je dobra vijest: sada vam više nije potreban u ulozi Šljakera ni u ulozi Šefa. Sada vam može biti Prijatelj!

Kako? Tako da Vam govori koje zdrave dijelove sebe ste okrenuli u svoju korist. Vašu ogromnu životnu energiju. Jer da je niste imale, ne biste mogle razviti perfekcionizam. Trebalo je to sve odguliti. Prešutjeti. Kraj svog zdravog razuma, uvjeriti sebe da još uvijek nije dovoljno dobro, da treba još malo. Pa odraditi to još malo. Shvaćate li? Sve ste to odradile! Zatim, treba i danas potrošiti ogromnu količinu snage na sva katastrofična razmišljanja o tome kako nije dovoljno dobro, što treba bolje, tražiti sve te itd.

Dakle, perfekcionist voli kvalitetu, zna postaviti visoke ciljeve, svjestan je svojih kvaliteta, sposoban je isporučiti nešto dobro. Pitanje je samo što napravi s tim što ima: realizira li to na zdrav način ili njegove osobine rade protiv njega?

Svaka sila stvara protusilu. Ako silom nešto pokušavamo promijeniti, ono zapravo jača jer joj dajemo previše pažnje. Pokušaj vidjeti koje osobine, osjećaje i navike imaš, a bez da ih pritišćeš da se u bilo kojem smjeru izmijene. A onda obrati pažnju na bogatstvo i resurse koji proizlaze iz podloge za razvoj perfekcionizma.

 

ZAKLJUČAK

Perfekcionizam ne treba pobijediti, s Perfekcionizmom se treba sprijateljiti. Perfekcionizam je jedna od vrlina koju imamo, odnosno potencijal da stvari odradimo kvalitetno, koju smo uslijed prevelikih očekivanja i premale realizacije u stvarnosti doveli do stanja devijacije. Okrenimo ga u svoju korist na način da svjesno upravljamo onim korisnim što u sebi sadrži, na način da nam donosi dobro, a ne da nas troši. Neka radi za nas.

 

Prigrli svoju običnost, svoju dovoljnost. Autentičnost. I kreni.

KISS! (Keep it Short and Simple)-Za perfekcioniste teško, ali ne i nemoguće.

 

Piše: Matija Milković; yellowmat@gmail.com

Koja je vaša reakcija na ovaj članak?
Edukativno
1
Konkretno
0
Motivirajuće
0
Nejasno
0
Za podijeliti
0
Pogledaj komentare

Napiši odgovor

Your email address will not be published.


© 2016 Žene i novac. Sva prava pridržana.

Zaokret Grupa - Business Cafe, KristinaErcegovic.com

Povratak na vrh stranice