Ovo su tri najčešća pitanja na temu novca.

Naravno, ne trebaš biti genije da shvatiš da je osnovna postavka trošiti manje nego zaradimo.

Ali kako, kad zarađujemo x, a imamo ovo, ono y,z za platiti. Kako?

Postoji nešto što se zove tzv. Parkinsonov zakon koji kaže da se naša potrošnja prilagodi prihodima, dakle onom koliko imamo.

To znači da bismo sami sebe “prevarili” i ne potrošili sve što zaradimo, postoji kvaka tzv. pay yourself first odnosno prvo plati sebi. A to konkretno znači da otvorimo račun i trajni nalog i neku sumu ili % odvajamo i ne trošimo, to je taj račun za osjećaj financijske slobode i mira. To nam je za ono što svi želimo – da ne brinemo o novcu. I to odmah napravimo, ne čekamo dan kad ćemo imati viška, nego odmah kreiramo taj “višak”.

Za što je još dobro imati ušteđeni novac?

Za neke hitne i nepredviđene slučajeve – cca 1000 eur. To je ono pukne mašina i slično.

Za što još?

Za troškove života tipa za šest mjeseci. Zašto? Zato što nam se svima može desiti bolest ili možemo dobiti otkaz pa da imamo.

Ok, ali kako/odakle krenuti štedjeti i polako izaći iz duga?

Ma gdje bili, uvijek postoji izlaz. Pa tako i iz dugova do štednje.

Koji je prvi korak?

Otvaranje zasebnog računa i početak štednje s namjerom koju sam prethodno spomenula – financijske slobode, mira, osjećaja sigurnosti, da imamo, da akumuliramo, da ne trošimo.

100 kn, 100 kn, 10%, 10% koliko možemo. Bitna je namjera i princip.

Preostalo od zarade možemo trošiti – prilagodit će se naša potrošnja našim prihodima, ne brinite. Ako sumnjate, sjetite se kako ste živjeli davno prije s pripravničkim plaćama. Mnoge kažu da su tada kad su imale najmanje prihode imale najviše.

Kad smo otvoriti taj zaseban račun, možemo otvoriti još jedan kojem je namjera OTPLATA DUGOVA.

Opet 100 kn, 200 kn, onoliko koliko sad možemo, bitno je da krenemo i da idemo/krećemo se u pravom smjeru.

I mic po mic, kad se skupi za otplatiti prvi najmanji dug otplatite ga. I nastavite štedjeti za drugi dug po veličini itd.

Naravno, pretpostavka je i da smo prestali trošiti iznad svojih mogućnosti i presjekli/zaustavili daljnja zaduživanja.

Kad sve otplatite samo nastavite s navikom štednje, jer je bitno zadržati taj princip da ne potrošimo sve, da živimo bar malo ispod, a ne puno iznad svojih mogućnosti.

Još je nešto važno – da naučimo upravljati s onim što imamo, jer ako ne znamo upravljati s 1000, nećemo znati niti s milijun.

I još je važnije da znamo, da ako nismo sretni s 1000, nećemo biti niti s milijun. Jer sreća je odluka i dolazi iznutra. Ništa izvana nas neće usrećiti pa tako ni veća količina novca.

Tko je zadovoljan i zahvalan na malo i zna s time upravljati, znat će i s više.

U što investirati?

Polako, dok smo u prvom razredu ne možemo učiti gradivo s fakulteta. Bilo kako bilo, vraćamo se na osnove, tko smo mi, koje su naše vrijednosti, što želimo. Koliko smo spremni riskirati. I učiti.

Najbolja investicija uvijek je u nas same, jer mi smo najveća imovina, u vlastitu edukaciju, a ako želimo biti bogati onda i u vlastiti biznis, jer naime statistika bogataša pokazuje da ih je najveći broj to postao putem vlastitog biznisa.

Konkretne savjete mogu Vam dati pojedini stručnjaci no oni uvijek gledaju iz svog iskustva i ovisno što prodaju. Poslušajte ih no vratite fokus na sebe. Ako niste skloni riziku, volite nešto konkretno, volite lijepe prostore možda su nekretnine prije za vas nego rizični startupovi. A možda je najbolje da uložite u tuđi biznis jer ste svoj već izgradili, a možda ipak pokrenete još nešto i uložite u svoj. Dakle, uvijek povratak osnovama – tko smo, gdje smo, što i zašto želimo, koje su naše vrijednosti, što nam je bitno. Svatko zna najbolje za sebe.

Nije svima novac životna tema u smislu nije im to područje učenja, osobnog rasta i razvoja pa će oni prvi reći da im stoga nije bitan. Novac i je i nije bitan. Bitan je u smislu da je to jezik ovog svijeta u kojem djelujemo, da je najčešći uzrok svađa, razvoda i sl. dakle bitan je, a opet nije dobro da je prebitan, da od njega stvorimo centar našeg svijeta i idola. Zdravo je kad je on u našim životima samo ono što i jest, sredstvo plaćanja, razmjene. I da svjesno njime upravljamo nakon što smo preuzeli odgovornost za svoj život, kao i uostalom i svim segmentima života. A da bismo to mogli, moramo razbiti sve iluzije i zablude i ograničavajuća uvjerenja i bajke o novcu kojima su nas učili. Zato smo ovdje zajedno na ovom portalu. I zajedno učimo.

P.S. A kako se obogatiti?

Dok svi cijelo vrijeme pričamo dobro je vratiti dugove, bogati se zapravo bogate dugom. Hm, pa kako?

Bogati ne kupuju imovinu da bi je akumulirali nego ulažu u imovinu koja stvara novu imovinu tj koja generira cash flow/gotovinu. Dakle bogati se zapravo bogate dugom/tuđim novcem, ne svojim. Sjećam se profesora financija s faksa nisam ga tada baš razumjela što priča, ali ostala mi je rečenica – USE OTHER PEOPLE MONEY. X godina je prošlo dok ga nisam zaista razumjela.

Zamislite to sad, a cijelo vrijeme pričamo izađimo iz duga.

Pa da, iz onog koji nas čini robovima. I tjera na sve veću i veću osobnu potrošnju iznad vlastitih mogućnosti. Ali o tom ćemo još puno pisati….