Kad je sigurno da nije sigurno

Kolega Srđ Jakšić, jedan o posljednjih advokata starog kova, voli reći da je jedino sigurno da nema nikakvog materijalnog interesa u braku, upravo onda kad sklopimo bračni ugovor.


Slažem se s njime, iako je to radikalno suprotno od onoga što većina misli.

Ljudi će vam na spomen bračnog ugovora redovito odmahnuti i reći, joj pa nama to ne treba, materijalni interes nam nije u fokusu, mi se volimo, što će nam to, ionako je sve naše itd.

Statistički gledano skoro svaki treći brak završi razvodom. Vjerujem da od onih preostalih, daljnjih 90 % o tome razmišlja, ali se iz različitih razloga neće odlučiti na taj korak.

Poduzetnici su osobito ranjiva skupina jer u slučaju razvoda braka u kojem se sve mora dijeliti na jednake dijelove između supružnika, firma zaista može zapasti u ozbiljne probleme dok naši poslovično spori sudovi donesu kakvu takvu odluku.

Poznat mi je slučaj firme koja je doslovno propala dok su sudovi donijeli odluke povezane s razvodom braka, a i nekoliko slučajeva u kojima je jedna strana pristala na neprincipijelan dogovor samo zato da ne bi ugrozila funkcioniranje firme. Neprincipijelnost se ogledala u tome što je onaj tko je zaista stvorio firmu pristao isplatiti drugoj strani puno više od vrijednosti jedne polovine, samo da bi bez smetnji mogao nastaviti obavljati djelatnost. Osobe su bile na neki način gotovo „izreketarene,“ da izvršen isplatu ili će firma biti uništena i to od koga, od „neprijatelja“ s kojim su do jučer dijelili krevet.

Sve to i mnoge druge probleme možemo izbjeći ako progutamo gorku pilulu i razgovaramo o svemu još na početku.

Bračnim ugovorom možemo svoje odnose urediti na drugačiji način nego što je to uređeno zakonom ili pak na isti način, ali neke polazne pretpostavke možemo učiniti nespornim za slučaj da stvari krenu u neželjenom smjeru.

Prvo o mogućnosti da se ugovorom zaista ostane pri zakonskim rješenjima, ali da utvrdimo neke nesporne činjenice. Vrlo često se pokaže sporno što je netko od supružnika imao prije braka, pogotovo ako ta imovina nije negdje „upisana“ npr. novac koji se pohranjuje u sefu, vrijedna umjetnička djela, nakit, novčana pomoć roditelja u početku veze ili braka dana kako bi se olakšao početka mladom paru, darovi učinjeni pojedinačno jednom od supružnika uoči vjenčanja i slično.

Dakle, moguće je u bračnom ugovoru učiniti nespornim s kojom su imovinom stranke ušle u brak, kako bi kasnije izbjegli sudsko dokazivanje kada je što i gdje kupljeno te od čijih novaca. Npr. novac koji ste vi osobno dobili na poklon od roditelja ili rodbine iako najčešće završi u zajedničku „kasu“ predstavlja zapravo posebnu imovinu. Ako ste ga stavili u sef i za godinu dana od njega kupili automobili, u slučaju razvoda može biti sporno odnosno teško za dokazati da je automobil kupljen baš od tog novca.

Ukoliko želimo odstupiti od zakonskih rješenja možemo urediti da supružnik koji zaista operativno vodi firmu, u slučaju razvoda nastaviti to činiti kao samovlasnik uz obvezu isplate naknade drugom supružniku, prema procjeni sudskog vještaka u odgovarajućoj proceduri.

Možemo urediti da supružnik koji ostaje s djecom, nastavlja živjeti samostalno u nekretnini koja se je koristila kao zajednički dom i na taj način izbjeći jedan od najčešćih prijepora – čiji je stan, a čiji je kredit.

Bračnim ugovorom se mogu udjeli supružnika u bračnoj zajednici urediti na drugačiji način od zakonskog tako da odstupite od pravila pola – pola i predvidite ključ podjele 30:70 ili obrnuto.

Supružnici mogu urediti da neće sva imovina biti suvlasništvo, nego da će postati samovlasništvo onog supružnika na kojeg glasi upisana, pa npr. ako imaju više nekretnine odmah na početku jednu upišu na jednog supružnika, a drugu na drugog. Isto se može primijeniti i na firme. Tako da slučaju razvoda, ne morate pored gomile osobnih (emotivnih, psiholoških i dr.) problema hendlati i uplitanje ražalovanog bivšeg ili bivše u vašu firmu koju ste stvorili svojim rukama jer iako vi držite ruke dalje od njegove i ne pada vam na pamet još i time se baviti, on eto ima viška vremena i energije, a bogami i motivacije, da vam stvara probleme.

Kada bi supružnici na početku braka stavili na papir odnosno bračni ugovor rješenja za barem 5 najčešćih problema, sudskih postupci bi se mogli smanjiti za 90 %.

Dobra vijest je da bračni ugovor možete sklopiti bilo kada, prije braka, za vrijeme braka ili čak nakon njegovog prestanka, samo taj posljednji ima malo drugačiji naziv zove se ugovor o utvrđenju i diobi bračne stečevine.

Za kraj ćemo se vratiti na početak. Zamislite za sjedate u auto i da je 30 % vjerojatnosti da će te doživjeti prometnu nezgodu, kako biste se osigurali? Da vam netko kaže da tu „nezgodu“ možete izbjeći razgovorom o bračnom ugovoru i potpisivanju na što biste se odlučili?

 

Autorica: Viktorija Knežević

Odvjetnica/Attorney at law

 

Foto: Ingram Image