Upravo čitate
Je li novac garancija za sreću? Važno je imati mir i sigurnost

Je li novac garancija za sreću? Važno je imati mir i sigurnost

Sve više i više vjerujem da apsolutno ništa u našim životima nije slučajno pa ni ova situacija s korona virusom, potresom, kao ni izolacija ni sve spoznaje i uvidi koje sam u ovom periodu dobila.

Moja priča o osobnom razvoju krenula je prije nekih pet godina.

Situacija s korona virusom i izolacijom priuštila mi je mnogo predivnih i pozitivnih stvari. Znam da velikom broju ljudi ovo sada zvuči kao klišej, no prije nego možda zakolutate očima, dozvolite da pojasnim.

Obavijest o izolaciji i zabrani rada u prvi je trenutak bila kao hladan tuš za mog muža i mene. Zašto? Zato što smo kao mladi bračni par pred samo rođenje prvog djeteta, uz kredit koji smo već imali, a zbog kupovine većeg stana, ugazili u još dva kredita. Sa sadašnjeg stanja svijesti iskreno vam kažem – tada je to bilo potpuno nezrelo, neinformirano, bez ikakvih znanja o financijskoj pismenosti, u oblacima i potpuno nesvjesno. Sada znam da je bilo s razlogom.

Da naučimo jako puno novih stvari koje će nas ujedno i potaknuti da naučimo obilje novih informacija, da u traženju odgovora na razna pitanja upoznamo nove, predivne ljude, ali i obnovimo poznanstva s ljudima koje godinama skoro pa i nismo viđali, a zadnjih se dana ispostavilo da imamo mnoge dodirne točke, slična iskustva i poglede na svijet. 

Da budem konkretnija, odgovorit ću vam što je to mene naučila kriza i što sam sve osvijestila te na čemu sam to sada duboko zahvalna bez obzira na trenutne okolnosti.

Što sam naučila?

Živimo u iluziji. U potpunoj iluziji koju nam serviraju odgoj, okolina, mediji, većina onoga što čitamo, gledamo i slušamo. Živimo u iluziji obojenoj našim dubokim uvjerenjima o tome tko smo mi zapravo i koliko vrijedimo. Konkretno, kod nas osobno dogodilo se ovo: muž, privatnik, zbog prirode posla pripada u kategoriju kojoj je djelatnost trenutno obustavljena.

Dakle, prihodi preko noći srezani, doslovno trostruko. Na svu sreću, u ovoj situaciji, kao zaposlenik državnog sektora, radim od kuće i primam svoja fiksna primanja. No računi stižu, krediti također, jesti se mora (valjda😊). Ali imamo i dva stana, auto… Dovoljno odjeće i obuće da nismo ni goli ni bosi.

Što sam osvijestila?

U prvim trenucima kada me kao i sve obuzeo strah pitala sam se tko sam ja? Tko sam ja kao osoba koja ima dva stana, ima auto, a sada nema dovoljno novca da plati sve račune? Osoba koja sada kroji nove financijske planove i traži nova rješenja i izlaz? Shvatila sam tada da osim straha osjećam da sam jadna i nemoćna. I tog trenutka osvještavam i svoje uvjerenje – nemam novac = ne vrijedim.

No jesu li stanovi, auto, odjeća i obuća ono što mene čini – osobom koja uistinu jesam? Nikako.

Treba li mi sve to materijalno u ovoj situaciji? Koliko sada u ovoj situaciji meni znači sve to? Apsolutno ništa od tog materijalnog što imam u tim prvim trenucima ništa nije značilo. Jer tada sam samo željela nemati ništa od tog materijalnog, a imati mir. Sigurnost. A ne neizvjesnost. Apsolutno mi ništa sve to što imam, a zapravo nemam jer stanovi nisu moji dok ih ne otplatim, nije značilo.

Kad sam shvatila da sve što imamo u jednom trenutku može nestati te da čarolija iluzije može u jednoj sekundi i prestati, osjetila sam zahvalnost.

Na čemu sam zahvalna?

Osjetila sam po prvi put u životu neizmjernu zahvalnost na cijeloj situaciji koja mi je poslužila kao životna lekcija te kao uvid u moja najdublja i skrivena uvjerenja. Osjetila sam zahvalnost na spoznaji da mi sve to što imam u materijalnom smislu zapravo i ne treba – jer to nije garancija mira, nije garancija sreće, nije garancija sigurnosti koju u materijalnom tražimo, nije rješenje za bolji i kvalitetniji život.

Materijalno nije ono tko smo mi zapravo i nije odraz naše prave vrijednosti u dubini duše već ono što nam „pomaže“ da maskiramo svoje strahove, svoju lošu sliku o sebi i vlastitoj vrijednosti te je upakiranu plasiramo na van – materijalnim vrijednostima drugima podsvjesno želimo poručiti: Vidi, ja imam – ja vrijedim, netko sam, nešto sam. Doživi me. Reci mi da vrijedim, da sam lijep, da sam privlačan…

Nakon svih tih uvida i jasnoće koju sam dobila, osvijestila sam zahvalnost i svoje pravo bogatstvo.

Osjetila sam duboku zahvalnost što imam zdravo dijete, što smo muž i ja zdravi, što smo zajedno, a ne razdvojeni na drugim krajevima svijeta. Zahvalnost na tome što možemo biti još i više zajedno, s našim djetetom, što smo dobili dodatno vrijeme za nas, za rad na sebi, za introspekciju, za mir i tišinu, za mogućnost učenja i osvještavanja.

Možda će Vas zanimati
poduzetnik

Osjetila sam zahvalnost za sva znanja i iskustva koja su neprocjenjiva jer su nam pomogla da kroz ovaj period idemo mirno i s vjerom da će iz svega ovoga izaći mnogo predivnih stvari. To zaista i osjećam cijelom dubinom svog bića. Osjetila sam zahvalnost na svim divnim ljudima koji dijele svoja znanja i iskustva te time pomažu i nama i drugima da učimo, da vjerujemo i da kroz ovo iskustvo prođemo mirnije, lakše i bogatijeg znanja i iskustva za dalje.

Neki neće vjerovati, ali zaista sam zahvalna i na ovim kreditnim iskustvima koja su pomogla da moji strahovi isplivaju na površinu i da radim na njima, da osvijestim kako se sve događa s razlogom i da ima smisla te da je tu s višom svrhom.

Osjećam duboku zahvalnost za sva dosad stečena znanja s područja osobnog razvoja koja mi pomažu da kroz sve prolazim mirno, sa spoznajom da je sve materijalno prolazno i da može nestati u trenu. No ono što nikada ne nestaje su mir, ljubav, osmijeh, emocija. Ono što osjetite u srcu, u dubini duše, u kontaktu s dragom osobom, u igri s djetetom, u razgovoru s najboljim prijateljem, u druženju s obitelji koju dugo niste vidjeli.

Razmislite. Kako ćete se osjećati kada nakon svega ovoga napokon ugledate sve one ljude koje dugo niste vidjeli, zagrlili, poljubili? Kako ćete se osjećati kada opet provedete dan u obiteljskom ozračju? Kako ćete se osjećati kada napokon zagrlite svog partnera kojeg ovo vrijeme niste mogli vidjeti? Kako ćete se osjećati kako sjednete na kavu s dragim prijateljima? Kada se okupite na najdražem mjestu, možda uz gitaru? Kada odete na izlet u prirodu? Na more? Na neko putovanje? Kako ćete se osjećati kada budemo mogli slobodno prošetati gradom?

Zapitajte se. Znate li tko se vi uistinu? Tko ste vi kada nemate materijalne stvari, skupe cipele, bijesne automobile, direktorske plaće? Tko ste vi kada prijeđete kućni prag, skinete skupu haljinu i šminku? 

Hoćete li sve nematerijalno što imate nakon ovog iskustva cijeniti više? 

Piše: Anita Radičev; anita.radicev@gmail.com

Foto: Unsplash

Napomena: nisam financijski niti investicijski savjetnik stoga ono što pišem ne predstavlja takav savjet. Za takvo nešto potražite pomoć stručnjaka. Teme koje obrađujem imaju za cilj potaknuti vas na razmišljanje o važnosti osobnih financija. Za točnost podataka ne mogu garantirati, pa svakako savjetujem da sve prije provjerite prije no što se odlučite za bilo kakvu akciju.
POGLEDAJ KOMENTARE (0)

Ostavi Komentar

Your email address will not be published.

2020. © Žene i novac - Sva prava pridržana.

Vrati se na vrh