Na sreću nemam osobnih iskustava na ovu temu, odrasla sam kao jedinica i nemam braće i ne moram ovo prolaziti no čula sam detalje mnogih priča.

Nekidan mi govori prijateljica kako se njezina baka iz područja Dalmatinske Zagore ne želi odreći dijela djedovine koja joj pripada i sad najstariji brat nju tuži jer su se svi ostali odrekli, a ona nije. WTF?

Druga prijateljica mi tužno prepričava da im je otac rekao kako će njihovu kuću naslijediti najmlađi brat pored njih još četiri sestre, a inače svi imaju već jednaki broj djece oba spola. Sve osjećaju da to nije fer i osjećaju se manje vrijedno i prisjećaju se kako im je tijekom odrastanja svima uskraćeno mnogo toga da bi se ulagalo u tu kuću, koja sad ide samo jednom od njih – jedinom bratu. Samo zato što je muško. U 2019. godini. U Europi, jel.

Provela sam ovo ljeto kao i inače neko vrijeme u Dalmaciji odakle sam porijeklom, dio vremena i slušajući priče o svojim pretkinjama i njihovom odnosu prema nasljedstvu i novcu.

I baš sam razmišljala kako sam davno prije reagirala kad bih čula da preci imaju velik utjecaj na nas – “ma kaj god, mi sve sami odlučujemo, baš me briga za njih i prošlost”. Haha, nisam mogla biti dalje od istine. Prije niz godina putem tehnike tzv. sistemskih ili obiteljskih konstelacija ili tzv. porodičnog poretka vidjela sam koliko preci utječu na nas, na formiranje naše ličnosti, uvjerenje i ponašanja.

Slušajući o svojim pretkinjama nisam skidala osmijeh s lica jer točno prepoznajem sebe tj. vidim kako sam danas to što jesam baš zato što su one bile takve kakve jesu i djelovale kako jesu. I zato je važno kako ja djelujem i za one koje tel dolaze.

Npr. saznala sam da je jedna moja prabaka štedjela novac i sa 86 godina zamolila jednog svog unuka da bez ičijeg znanja uplati taj novac turističkoj agenciji za put koji je sanjala – hodočašće u Izrael. Tako si je ispunila životnu želju koju je htjela pred smrt, a da nikom ne mora ništa objašnjavati. Samo im je svima poslala razglednicu iz Izraela. To se zove mudrost nasuprot pameti.

I biti sretan, a ne u pravu, i ne trošiti energiju na rasprave i dokazivanja članovima obitelji.

Za drugu prabaku znam otprije, ali me to uvijek iznova fascinira da je prodala komad zemlje kako bi platila odvjetnika da ostatak zemlje sredi u gruntovnici i upiše u knjige, zatim je napisala oporuku u kojoj je sve ostavila dvjema kćerima i dvojici sinova svima po 25% uz pazite ovo NAPUTAK kćerima da se NE odreknu svojih dijelova u ime braće. Još je danas tabu pričati o novcu, napisati oporuku, a vidimo svi kakvo nam je stanje u gruntovnici i vidimo da se očekuje od sestara da se odreknu svega u korist braće.

 

To su bile prabake, a bake?

Moja baka je nakon udaje shvatila ubrzo da je muž/djed alkoholičar, ostavila ga i razvela se- pričamo o 1950-ima. Vratila se svojoj mami (ovoj frajerici koja je platila odvjetnika da sve sredi na vrijeme) i tati i primili su je kao i moju mamu bez da ju uvjeravaju da treba ostati s alkoholičarem i da se ne razvodi. I danas je to čudno nažalost. I danas smo svjedoci kad zlostavljane žene smognu snage pokupiti djecu i pobjeći roditeljima, ti ih isti roditelji umjesto da budu sigurno utočište, podrška i bezuvjetna ljubav, uvjeravaju da se ne razvode i da trebaju trpiti, da to nije ništa strašno i kako je rekla bivša ministrica – tako je to u braku…

Nekidan sam čula o drugoj baki da, kad je prodavala robu na tržnici iako joj je djed rekao da nešto proda po npr 12. ona je prodala po 16… i sebi uzela te 4 razlike. Za što? Za sve ženske stvari – manikura, pedikura, frizura.. da nikoga ne mora moliti niti ikom išta objašnjavati. Opet mudra žena.

Nakon svih tih snažnih pretkinja, mama mi je primjerom pokazala da se i bez završenog fakulteta može razviti zavidna karijera i puno zarađivati. Doduše ona je i puno trošila i ostavila mi dug koji vraćam, no baš zato je i nastao projekt Žene i novac. Bez nje ga ne bi bilo.

I sljedeća u nizu sam ja.

Koliko poznajete svoje pretkinje?
Koliko ste svjesne njihova utjecaja na naš život?
Što su one mislile o novcu i kako su se odnosile prema njemu?
Jesmo li im se zahvalile što je dar našeg života došao kroz njih?
Jesmo li im odale poštovanje?
Ako ne, stanite na trenutak i razmislite i učinite to.

 

Što učimo svoje kćeri?

Ne mislim na riječi, nego na djela!

Ako još nije, kad dođe situacija u kojoj netko očekuje da se odreknete svog nasljedstva u ime svog brata, ajmo Slavonke gdje je taj slavonski INAT i Dalmatinke – di je nesta DIŠPET. Pokažite ga.

 

Pokažite svima srednji prst i recite ODJ…. i borite se za svoje

Zašto? Ne zato što Vam to treba. Ne niti zato što na to imate pravo i jer Vam to pripada.
Nego samo zato da kćerima pokažete što je/nije ispravno i da su jednako vrijedne.
Jer djecu ne odgajamo riječima, nego djelima.
Jer to dugujemo ženama koje dolaze nakon nas.

U međuvremenu bacimo se na pametno zarađivanje novaca, jer kako je nekidan jedan poznanik rekao – što imaš više novaca, to ti se prag tolerancije na sranja i naporne ljude smanjuje i imaš veću slobodu izbora u svemu.

 

Autorica: Kristina Ercegović, www.kristinaercegovic.com

 

Foto: Ingram Image