Prije nekog vremena preselila sam se u Beč sa svojom obitelji.

Početkom studenog bila sam na konferenciji #Hacking Money. Da budem iskrena, nije mi se uopće išlo, ali kako sam kao članica udruženja „The Female Factor“ imala sam besplatnu ulaznicu, koja je inače koštala od 200 EUR pa na više, rekoh sebi: Idem vidjeti o čemu se radi, a ako bude dosadno idem doma!

Ne da nije bilo dosadno, nego nisam željela otići u 18 sati kući! A evo i zašto!

Nisam imala pojma što očekivati. Istovremeno su se održavale tri radionice, a mi smo mogli izabrati jednu od njih. Uglavnom je jedna bila na temu privatnih financija, jedna na temu poslovnih financija i jedna na temu investiranja, odnosno pasivnog prihoda. Preko 20 govornika izmijenilo se na konferenciji taj dan, što kroz govore, što kroz panele. Teme su bile: ulaganja, štednja, financijska pismenost, odnos s novcem, energija novca, kako su nas roditelji „zaribali” i kako možemo promijeniti naš stav prema novcu.

 

Evo zašto žene imaju manje mirovine od muškaraca

Ja sam se bazirala na privatne financije jer nekako mislim da tu najviše kaskam. Moj prvi MasterClass držala je Dr. Marietta Babos koja nam je ukazala na (lupat ćete se po glavi kad pročitate) nepravednu raspodjelu sredstava u mirovinskom fondu između spolova.

Naravno, pogađate, žene su zakinute! Ja sam svisnula od muke kada sam ovo saznala: od trenutka kada žena ode na porodiljni dopust, njen prinos u mirovinsko osiguranje se znatno smanjuje. Jedno, drugo, treće dijete, pa rad na pola radnog vremena toliko smanje njeno stanje mirovinskog fonda, da ona u konačnici nema dovoljno sredstava za normalan život u mirovini. Razlika između prosječne mjesečne mirovine muškaraca i žena u Austriji iznosi 600 EUR, u korist muškaraca, naravno. Prosječna mirovina za žene je 1.080 EUR mjesečno, dok je za muškarce 1.680 EUR i to samo zato što muškarci NISU bili na porodiljnom i radili na pola radnog vremena, već se u njihov mirovinski fond uredno uplaćivao puni iznos osiguranja.

Dok je Dr. Babos to pričala, ja sam samo vrtila u glavi godine koje sam provela na porodiljnom! Zanimljivo je kako je ona uopće došla do tih podataka, a uzrok je privatne naravni. Njen otac je preminuo, a majka je ostala udovica u Mađarskoj (Marietta je tijekom studija došla u Beč, pa je tu i ostala) s jednom mirovinom (koja, ruku na srce, nije nešto veća od hrvatskih mirovina). Žena nije mogla živjeti od svoje mirovine, pa je Mariettu to kopkalo zašto njena mama ima manju mirovinu od oca, a oboje su jednako stari i oboje su jednako radili. Kako Marietta predaje na fakultetu, prezentirala je projekt istraživanja ovog problema kolegama i projekt joj je odobren. Dobila je na raspolaganje tip profesora i učenika koji su proveli istraživanje ovog fenomena u Austriji. I pogodite što: isto je kao i u Mađarskoj, kao u skoro svim zemljama – žene su zakinute za dio mirovine jer su majke! U tom istraživanju otkrila je da u Austriji postoji mogućnost još od 2005. godine da se za vrijeme porodiljnog dopusta, uplata mirovinskog osiguranja partnera koji radi dijeli na pola, pa tako pola uplate ide na račun partnera koji je na porodiljnom, a pola na račun partnera koji radi. Ali to nije sve: pogodite koliko je ljudi iskoristilo tu pogodnost od 2005. godine do danas? Ni manje ni više nego 836 i (sad ćete tek pasti na dupe, da prostite!) većina su bili MUŠKARCI! Muškarci!!! Dakle, žene su radile dok su muškarci bili na porodiljnom i plaćale polovicu svog mirovinskog osiguranja svom partneru. Da, znam, ne možete vjerovati, ne mogu ni ja.

No, Dr. Babos nije stala na tome: ona je odvažno napisala e-mail kancelaru, g. Sebastianu Kurzu i opisala svoje istraživanje te tražila sastanak. Za dva tjedna joj se javila ministrica iz ministarstva obitelji i zvala ju na sastanak. Da ne duljim, osnovana je radna skupina koja radi na zakonu da uplata polovice mirovinskog osiguranja ne bude IZNIMKA, već PRAVILO. To pravilo će se moći iskoristiti do djetetove 10. godine.

Žene imaju duži životni vijek od muškaraca i to nekih 5 do 7 godina. Kada žena ostane sama, ostaju joj manja primanja koja nisu dostatna za život. Na primjer, u Austriji mjesečni budžet za kućanstvo s jednom osobom iznosi 1.200 EUR, što znači da ženina mirovina od 1.080 EUR nije dovoljna niti da pokrije osnovne troškove, a kamoli nešto drugo. Upravo zato država uvodi ovaj novi zakon, kako bi se prava partnera izjednačila te kako bi žene imale jednake mirovine kao i muškarci.

 

Tko zna hoćemo li uopće imati mirovinu!

U tom svom MasterClassu, Dr. Babos se osvrnula i na stanje u mirovinskom fondu te statistiku koja pokazuje da nam se životni vijek produljio i da će sve manje biti populacije koja radi, a sve više populacije koja „troši“. Time se dovode u pitanje i naše mirovine, jer neće biti dovoljno onih koji će puniti državnu blagajnu. Upravo zato, Dr. Babos je skrenula pažnju na važnost štednje i ulaganja koje bi trebalo početi prakticirati od prvog radnog dana.

Ona kaže da je normalno u nužno štedjeti 10% svojih primanja i ulagati ih/oplemenjivati i čuvati za budućnost. Mi smo svi malo počeli njurgati da otkud ćemo sada izvući 10%, a onda nam je ona tutnula pod nos listu naših dnevnih troškova. Na njoj je bila kava vani, doručak, ručak, fast food, cigarete i slični izdaci. Rekla nam je da si sami popunimo tablicu, vidimo koji od tih troškova možemo smanjiti/ukinuti i onda pomnožila s brojem dana, mjeseci i godina i na kraju je to ispala fina brojka!

Zaključak je, drage žene, da smo trebale početi razmišljati o štednji i ulaganju JUČER, a ako već nismo, trebamo SADA.

Domaća zadaća – napišite ljubavno pismo – NOVCU

Koliko god šašavo zvuči, novac trebamo tretirati kao ljubavnika. I da, trebamo mu napisati ljubavno pismo i svaki dan ga pročitati. Na taj način gradimo odnos s novcem i prema njemu raste ljubav. Ako volite novac, ali onako čisto i bez pohlepe, on će vam doći i nastaviti dolaziti.

Novac je energija koja teče. Novac se ne čuva grčevito i pohlepno, jer on tome nije namijenjen. Novac teče kao voda i čist je kao voda, a mi smo čaša koju ta voda puni. Ovisno o tome je li naša čaša čista ili prljava, takva će biti i „voda“ koja ju ispuni.

Moj zaključak nakon ove konferencije je da imam problem u odnosu s novcem jer sam smatrala da je željeti novac nešto loše. Odgajana sam da nije dobro imati novac. On je loš. Pa naravno da me onda on i izbjegavao!

Ovakvih konferencija i evenata trebamo više jer je nužno da dijelimo znanje i iskustva. Država se neće pobrinuti za nas – moramo sami sebe zbrinuti za budućnost.

Ako se u Austriji pitaju hoćemo li imati mirovine, o hrvatskim mirovinama neću niti razmišljati. Postoji puno načina za pasivne prihode, od nekretnina do ulaganja u fondove, dionice pa čak i startupove.

Nužno je informirati se i biti financijski pismena te krenuti na vrijeme.

Naša budućnost ovisi samo o nama.

 

Maja Puškarić, Idea Architect

www.meetmaja.com