Upravo čitate
Financije u braku – Razgovarajte s partnerom o novcima!

Financije u braku – Razgovarajte s partnerom o novcima!

novac

Klijentica me zamolila za hitan telefonski razgovor. Već neko vrijeme surađujemo i prepoznala sam u njenom glasu očaj i obeshrabrenost. Rekla sam joj da imam vremena za nju i da mi kaže o čemu se radi. Umornim glasom, na rubu plača, rekla mi je da je muče financije i da ne zna kako će dalje.

U našem radu, do tad, obradile smo mnoge njene životne teme, ali financijsko područje njenog života bilo je najviše zaglavljeno. Stoga me nije začudila najavljena tema razgovora, no uspjela me kasnije šokirati svojim novim izjavama po pitanju novca

Ne spavam zadnjih dana od brige. Ne znam kako da namaknem više novca, da pokrijem minus na računu, započela je razgovor, dok je ispuhivala nos, boreći se sa suzama.

Draga moja, započela sam sto nježnije kako bih ju bar malo smirila, što se, zapravo, dogodilo od kad smo se zadnji put čule? Tako sam opterećena i zabrinuta. Djeca trebaju krenuti u školu, trebaju nove knjige, pribor, odjeću, obuću, a i istrošila sam se oko mog liječenja (ima kroničnih zdravstvenih problema ) a i u kućanstvu su trebale neke stvari, nakon useljenja…, započela je priču. Kad legnem u krevet, razmišljam da bih trebala raditi fuša, mogla bih noću kad imam mira, čak i imam ideju za dodatni posao, tu bi mi šefica mogla pomoći… Dobro, draga, prekinula sam njeno razmišljanje naglas jer sam dobila dojam da je zaboravila da ju slušam. Shvaćam, ali zar je do toga došlo, da biste trebali i noću raditi, umjesto spavati? Pa i vi morate odmoriti. Imate naporan posao, dvoje male djece, kućanske obaveze… Zar nismo već ustvrdile kako biste trebali postupiti sto se tiče financija?

Uzdahnula je rezignirano i nestrpljivo kao uvijek kad bih ju podsjetila na to kako razriješiti već jednom tu financijsku problematiku i kako preuzeti odgovornost za svoja razmišljanja i postupke u svezi novca. No ona je to stalno prolongirala.

Jesmo, znam, priznala je malodušno. Ali, ne mogu još tako postupiti, nisam spremna na to… Možda bi bilo bolje da prvo podmirim minus na tekućem i kupim djeci sve što treba pa ću onda to odraditi, bit ću sigurnija u sebe, imat ću više samopouzdanja.

Ona je na te riječi duboko uzdahnula, kao uvijek…a i ja, iskreno rečeno. Kad god bih s njom razgovarala o tome da mora s mužem podijeliti svoja razmišljanja i emocije u svezi njihove financijske situacije, preplavila bi me tuga i zabrinutost u vezi toga koliko je žena, bar koje ja, kao savjetodavac, znam, s kojima radim, ili kontaktiram, koje se u braku osjećaju i ponašaju kao financijski ugrožene, samohrane majke. Samo zbog toga što im je novac problematična tema u razgovoru s mužem ili partnerom. Iz mog profesionalnog, a i nažalost prijašnjeg osobnog iskustva, puno je partnera ili supružnika u kojima žena nema podršku i poticaj da iskreno i otvoreno priča o tome kako na nju djeluje njihova financijska situacija i kako je ona emocionalno u svezi novca, podijele novca za potrebe djece i domaćinstva, raspolaganje s njim. Moja klijentica je imala uvjerenje da će ju suprug smatrati manje sposobnom i samostalnom ukoliko mu prizna da ima minus na računu, i da joj ne odgovara ta podjela financijskih obaveza. Da ju to opterećuje. Da joj smeta što ne zna koliko on zarađuje i na što on uopće troši svoje novce. Ona kupuje hranu, obavlja male i velike kupovine, podmiruje potrebe djece, domaćinstva, svoje vlastite potrebe, plaća račune…i sigurna je da joj je plaća manja od njegove.

Ovako, dok sam u minusu, naprosto me sram razgovarati s mužem. Ispast će da ne kontroliram troškove, da ne znam s novcem. I, jednostavno, ne želim da misli da ja ne mogu nešto kupiti ili platiti, zaključila je.

Znate dobro da, od kad ste u braku, nikad niste s mužem razgovarali o financijama, niti kako ćete ih raspodijeliti, da li ćete imati zajedničku blagajnu za potrebe domaćinstva, djece, ulaganja, velike kupovine, podsjetila sam ju, zato sad i jeste u ovakvoj situaciji.

Vaš suprug i ne zna kako vi doživljavate pitanje financija, zato morate razgovarati, rekla sam joj, naravno, ne po prvi put.

Kad mu kažem da ću doma donositi posao, kako bih više zaradila, on kaže da nije potrebno, da imamo dovoljno, da pretjerujem, rekla je ona.

Pa onda razgovarajte s njim, objasnite mu kakvo je stanje financija kod vas i koliko se opterećeno osjećate financirajući svakodnevni život vas četvero i svakodnevne potrebe vašeg domaćinstva, posavjetovala sam ju…po stoti put.

On isto troši novac na nas, nastavila je braneći muža, evo, sad se pokvario bojler i on će kupiti novi, rekla je tihim glasom.

Dobro, ali, bojler se ne kupuje svaki dan, podsjetila sam ju, i znate li kud ide njegova plaća?, upitala sam.

Ne, odgovorila je veoma tiho i snuždeno. Mislim da kupuje neke parcele, nemam pojma.

Jeste li ga pitali što o tome?

Ne, to su njegovi novci, pa mislim da nemam pravo, odgovorila je, ne shvaćajući kako zvuči to što je upravo izrekla. Nastojala sam prikriti šok zbog ovih njenih riječi dok sam joj se obraćala.

Ali vas dvoje ste u braku, imate dvoje djece! Imate puno pravo pitati ga na što troši svoju plaću! Recite mi, draga moja, zar nije normalno da s bračnim partnerom podijelimo i prava i obaveze, da imamo i zajedničku blagajnu, da sve račune i troškove života ne podmiruje samo jedan supružnik, a da drugi to kao ne vidi i ne pita kako taj drugi ili druga stoji s novcem na svom računu? Zar nije normalno da s mužem pričamo o svim egzistencijalnim pitanjima zajedničkog života, posebno o tome sto on kupuje za velike novce, a ne priča o tome s nama? Pa ne živite s cimerom! Pa čak bi se i s cimerom morali dogovarati više nego što se vas dvoje kao supružnici dogovarate. Shvaćate li vi to, draga moja?, pokušavala sam doprijeti do nje.

Opet je osjetila potrebu da opravda muževljeve postupke: On ulaže u budućnost naše djece, sigurna sam, mada je njen glas pri tom zvučao nesigurno.

Naravno, rekla sam pomirljivo, ali, svejedno, čudno je da to ne podijeli s vama. Pa vi ste majka njegove djece i njegova supruga. Zar ne biste vi trebali znati za takva njegova ulaganja? I na kraju, zar vi ne ulažete u vašu djecu, u održanje vašeg zajedničkog doma?

Nije ništa odgovorila na te moje riječi. Zar je stvarno moguće da ona, kao nečija supruga, misli da nema pravo pitati supruga za njegove prihode i na što ih troši?! Zar je novac tako velika tabu tema među ljudima koji žive pod istim krovom, u istom krevetu i imaju zajedničke potomke?! Iako je moja klijentica mlada, moderna, visokoobrazovana žena, veoma sposobna i inteligentna, no kad je novac u pitanju ona se pretvara u nesigurnu, manje vrijednu i podređenu osobu spram svog muža. I što je najgore, bivajući emocionalno takvom, ona uistinu, nije mudro i promišljeno raspolagala s novcem. Što stvara začarani krug iz kojeg se teško iščupati ako se problem rješava s iste razine svijesti na kojoj je i nastao.

Iz mog iskustva u radu s ljudima gdje je novac problem, uvijek se ispostavi da iza toga stoji puno dublji poremećaj u odnosima. Novac je samo vrh sante leda ispod koje je pravi emocionalni ambis ljudskog bola i patnje. Tako je bilo i u slučaju moje klijentice. Emocionalno je bila usamljena u žrvnju svakodnevice, prepuštena sama sebi, poput samohrane majke, kao da nema životnog partnera i zajednicu koja bi trebala biti mirna luka, pribježište od svih vanjskih problema na kraju dana. Takvu emociju pratili su i kronični zdravstveni problemi koji su još više oduzimali njenu snagu. Doslovno je pucala po šavovima. Nažalost, nije ona jedina.

Ali postoji okidač za te probleme i u slučaju moje klijentice i drugih žena čije životne priče slušam.

Naime, pod velikim su utjecajem EMOCIJA!

Moja klijentica bi imala različite faze doživljavanja problema na polju financija ili odnosa s mužem.

Kad bi se spojilo par dobrih dana u njihovoj svakodnevici, tipa dobrog raspoloženja ili dobrog seksa ili kad su djeca manje zahtjevna, kad ona stigne skuhati za sutra i kad djeca bez pogovora sve pojedu, onda bi ona smatrala da je sve u redu, da se ona bez veze brine, da je muž (ipak) kooperativan, da su (ipak komunicirali (mada je ta razina komunikacije daleko od bliskosti i iskrenosti koju bi ona željela imati s njim), da i on, eto, obavi veliku kupovinu, ponuka nju da sama sebi kupi skupe cipele, da i nije baš taaako umorna te da je, općenito, predimenzionirala probleme, napravila od buhe slona. Pa oni se, ipak, vole, samo ne stignu puno razgovarati, on njoj ništa ne brani, može si kupiti što hoće, i djeci isto tako, i za kuću, naravno. Jer ona to sve može platiti.

A čuli ste kako zvuči kad nije u tim dobrim danima i to se ne poklopi baš svaki put sa PMS-om da se razumijemo.

Možda će Vas zanimati

Iz opisa dobrih i loših dana moje klijentice vidi se da je bila pod utjecajem emocija koje su je spriječile da jasno razmišlja, oblikuje svoj stav te donese odluke i sprovede ih u djelo vezano za situacije koje su je mučile. Emocije, koje su prevrtljive i na njih se ne može utjecati (sjetite se kako je razmišljala i zvučala na početku teksta, a kakva bi bila pod utjecajem privlačnih emocija) činile su ju nemoćnom da preuzme odgovornost za ono što proživljava iz dana u dan.

Nastojim svojim klijenticama pomoći da shvate zašto je nemoguće riješiti postojeće probleme ili iskomunicirati stvari ako su, isključivo, vođene EMOCIJAMA i pokazati im kako da te iste prihvate i transformiraju pomoću mudro odabranog OSJEĆAJA! Bio u pitanju bračni, financijski ili bilo koji drugi problem.

 

Razlika između EMOCIJA i OSJEĆAJA je (pre)velika

Na emocije ne možete utjecati, ali na stvaranje željenih osjećaja možete i to putem jasnog, promišljenog, razlučujućeg razmišljanja-svog Intelekta.

Emocije se pojavljuju kao odgovor na vanjski ili unutarnji (misaoni) podražaj. Njihov intenzitet ili pojavnost ne kontroliramo. No, kada zastanemo i sagledamo naše emotivno stanje, interpretiramo ga sebi kroz vlastito, jasno, pragmatično razmišljanje-tada nastaje osjećaj! A osjećaj je govor vaše mudrosti, nutrine koja ima Više Znanje o svemu što vas okružuje, o tome što biste trebali učiniti u toj i toj situaciji. Jer s osjećajem vi točno znate što trebate reći i što učiniti. A emocija (strah, nesigurnost) vas može u tome spriječiti. Jedino uz pomoć osjećaja možete preuzeti odgovornost kao odrasla osoba za oblikovanje vaših stavova, donošenje odluka i njihovo sprovođenje u djelo.

Emocije nisu i ne smiju biti platforma s koje ćete oblikovati sud o nečemu, donositi odluke i na temelju istih djelovati! To dugoročno nije mudro! Ako malo bolje razmislite, sve odluke donešene na temelju (trenutnih) emocija nisu rezultirale dugoročnim uspjehom. Ako se ovdje pobunite i kažete da u vašem slučaju to nije istina, onda ste, sigurno, odluku donijeli na temelju osjećaja. Razlikovanje emocija i osjećaja traži vašu svjesnost, razlučivanje i uočavanje te razlike, malo mentalnog napora. Ali nije nesavladivo. Ili ćete pitati nekoga tko zna.

Moja klijentica je još uvijek naginjala emocionalnom reagiranju u svezi problema s novcem i odnosa s mužem. Emocije su mlatile s njom kao s krpenom lutkom, ovisno o tome kakve su bile-pozitivne ili negativne., ovisno o tome kako se osjećala kad bi bila u određenoj situaciji. Taj emocionalni vrtuljak ju je jako iscrpljivao i oduzimao energiju za jasno razmišljanje i donošenje odluke te za poduzimanje akcije kako bi riješila problem u svezi svoje financijske situacije i odnosa, tj. komunikacije s mužem. Nije htjela biti u osjećaju, u svojoj Istini i odraslosti, već je dopuštala trenutnim emocijama da upravljaju njenim reakcijama na događanja u njenom životu.

Negdje sam pročitala rečenicu koja mi se urezala u pamćenje: Emocija je tvoje dijete, a osjećaj tvoj Učitelj. I prema emocijama moramo biti strpljivi i uvažavati njihovu potrebu da se izraze, no isto kao u slučaju djeteta, ne možete im dopustiti da rade što žele. Kao odrasle osobe moramo uočavati kvalitetu emocije i ispravno ju interpretirati kako bismo odredili daljnja razmišljanja i daljnje postupke. Tako dobivamo osjećaj, vidimo pravo stanje stvari i možemo reagirati prikladno i pravodobno. Duboko u sebi znamo da samo u Istini, i ne sumnjamo u nas zaključak. Dok emocije zamagljuju uvid u stvari i blokiraju kreativno rješavanje problema.

Da bi se došlo do toga da razlikujete emocije od osjećaja, morate unijeti jasnoću u razmišljanje, razlučivati (luč=svjetlo) i upotrebljavati Intelekt. Ne bih savjetovala da se u ovom stadiju oslanjate na svoju intuiciju. Intuicija nije intuicija ako je uprljana i malom natruhom straha, kalkulacije i odsustvom unutarnjeg mira.

Kroz svoj rad, kao savjetodavac i terapeut metode Seanse Polje, tvrdim da žene nikada neće biti financijski istinski slobodne i jake dok god u rješavanju tih, a i svih drugih životnih pitanja reagiraju, odlučuju i djeluju na temelju emocija. Npr. volite (osjećaj) muža, ali jasno razlučujete (intelekt) da njegove određene financijske transakcije ugrožavaju dobrobit cijele obitelji. Iako ste ljuti i uplašeni (emocije) prosuđujete (osjećaj) da morate razgovarati i ne dati mu podršku u tome makar izazvali njegovo negodovanje i ljutnju (emocije). U ovom slučaju žena je ispravno reagirala, jer je bila u OSJEĆAJU, a da je bila samo u EMOCIJI, podržala bi muža zbog toga što ga voli iako bi sama bila u negativnim emocijama straha i financijske neizvjesnosti zbog njegovih postupaka. A u slučaju moje klijentice o kojoj pišem, još uvijek ju lome emocije i novac. Ili novac i emocije. Vjerujem da je svejedno kakav je poredak stvari kad su novac i emocije u pitanju. A to je već neko drugo pitanje, novi problem koji traži zasebnu kolumnu.

 

Autorica: Višnja Kosić, visnja.kosic@gmail.com, autorica metode Seansa – Polje

Foto: Ingram Image

Napomena: nisam financijski niti investicijski savjetnik stoga ono što pišem ne predstavlja takav savjet. Za takvo nešto potražite pomoć stručnjaka. Teme koje obrađujem imaju za cilj potaknuti vas na razmišljanje o važnosti osobnih financija. Za točnost podataka ne mogu garantirati, pa svakako savjetujem da sve prije provjerite prije no što se odlučite za bilo kakvu akciju.
POGLEDAJ KOMENTARE (0)

Ostavi Komentar

Your email address will not be published.

2020. © Žene i novac - Sva prava pridržana.

Vrati se na vrh