Trenutno čitate
Dozvola za uspjeh – Kako pobijediti želju za pripadanjem i dopustiti si uspjeh po svom?

Dozvola za uspjeh – Kako pobijediti želju za pripadanjem i dopustiti si uspjeh po svom?

Avatar
dozvola za uspjeh

U prosincu prošle godine umrla je moja baka. Baka kakvu nikome ne bih poželjela, baka koja je tužila vlastite unuke i rukom posebno dopisala notu odvjetniku – Za nas se pobrinite, a za njih nas se ne tiče.

Ona je uvijek imala spremnu priču za selo, uglavnom laži koje su podupirale njenu sliku koju je gradila u javnosti.
Nakon smrti tate, dosta je bilo loptanja sa mnom i sestrom i već sam kao vrlo mala naučila mnogo o okrutnosti stereotipa društva i okoline, o važnosti vlastite upornosti i pomalo sam ispadala iz okvira, vječno u buntu protiv besmislenih pravila i normi.

Takve traume ako ih zakopate duboko, negdje će kad tad izbiti. Neće to biti situacija kojoj se možda vi nadate ili koju ste imali prilike uočiti kod drugih, bit će to samo vaša priča kojoj jedino vi možete promijeniti tijek. Naravno, uz pomoć pokojeg stručnjaka da vam primi ruku kad ste na najtanjem dijelu klimavog mosta.

Zašto vam sve to pričam? Zato što je oko nas još puno ranjenih ljudi kojima su podsvjesno utisnuli osjećaj manje vrijednosti, te mnoga uvjerenja koja nas zatvaraju na nesvjesnoj razini i umjesto da svoju aromu darujemo svijetu, komprimirali smo je i vakumirali, pod cijenu bolesti, a ponekad i vlastitog života. Možda ste se baš vi upravo sada u ovome prepoznali.

Jeste li se ikada zapitali imate li dozvolu za uspjeh?

Da, dobro ste pročitali.

Svi smo mi dio obitelji i prema osnovnoj prirodi čovjeka, svi imamo potrebu pripadati, a da bismo pripadali, držimo se nekih pravila, slijedimo uvjerenja i vrijednosti te obitelji, društva, kompanije, a sve zato da nas ne bi isključili jer smo – drugačiji.

Problem nastaje kad ste rastegnuti između vrijednosti koje vi njegujete i onih koje se slijede unutar grupe kojoj želite pripadati. Ovo je često i jedan od uzroka burnout sindroma o kojem se sve više govori u suvremenom kapitalističkom uređenju.

Odustajemo od snova, ciljeva i svojih nastojanja kako bismo udovoljili nečemu toliko uvriježenom, a dugotrajno neodrživom.

Mnogi od nas i dalje nose u sebi transgeneracijske traume ili potisnuta uvjerenja o sebi i svijetu koja pripadaju našoj obitelji porijekla i putokaz su nam u životu.

Upravo će one biti zaslužne što ćemo se nesvjesno sabotirati da ne bismo bili bolji od vlastitih roditelja ili predaka.

Zvuči nevjerojatno, zar ne?

Navest ću vam jedan primjer.

Pet godina sam provela radeći u školi kao predavačica u programu prekvalifikacije za kozmetičare. Na prvom satu, kad bih se susrela s polaznicama, zanimalo me što ih je nagnalo da nakon fakulteta i mukotrpnih školovanja ili posla završe upravo u ovom programu.
Ono što sam mahom dobivala kao odgovor potvrdilo mi je upravo ono o čemu ovdje pišem.

Gotovo 40 % polaznica reklo je da su svoja zanimanja stekle zbog inzistiranja roditelja i da sada napokon čine nešto za sebe. Bravo za hrabrost! Wooow! Divila sam se istovremeno snazi i požrtvovnosti koja je stajala iza njihove odluke. Prijelomna točka sada je bila iza njih.

Uostalom, gdje prestaje granica roditeljskog uspjeha, a počinju moj vlastiti uspjeh i postignuća?

U činjenici koja izvire iz poretka koji nije samo tako vidljiv u svakodnevnom životu, ali se itekako reflektira u svim neugodnim i problematičnim situacijama u našim životima.

Često slušamo o važnosti autentičnosti i prirodnosti življenja sebe, no mnogi nikad nisu imali taj luksuz da istraže što je to u čemu su dobri, što ih ispunjava i veseli, što od njihovog posla daje najviše vrijednosti njihovoj okolini i njima samima, kako bi rekli, čime se njihova duša hrani.

Jer osobni rast i put do autentičnosti uvijek traži da izdamo pravila koja više nemaju snagu i svrhu te pomaknemo granice. I upravo u toj točki kada nam kažu – Nećeš uspjeti, joooj, znaš koliko ih je probalo i to ne ide…blabla bla…, upravo tu leži ključ. Hoćemo li biti hrabri i probiti granice, hoćemo li smoći snage pustiti ono staro da bismo napravili mjesta novom?

I da se vratim na priču s početka, kakve god obitelji bili dio, ticalo pripadanja nas nesvjesno vodi uvjerenjima koja nam onemogućuju rast.

Više
glad i novac

Tako sam i ja nesvjesno nastavila nositi nešto što nije moje i što sam mogla vratiti pravoj vlasnici samo osvijestivši da je to zaista njeno i služilo je njenoj svrsi, ali meni ne donosi blagodati. Sada moja baka može mirno putovati u drugim dimenzijama, a ja rasterećeno uživati u ovoj.

Nije to uvijek lako dovesti na površinu i razriješiti, ne možemo uvijek sami i zato postoje metode koje nam mogu pomoći da otpetljamo zapetljaje ljubavi i nastavimo slobodni i rasterećeni kročiti svoj put.

Sljedeći puta kad pomislite da niste dovoljno dobri, da nemate pravo na uspjeh ili ne osjećate dozvolu za njega, sjetite se koliko je obitelj vaših predaka propatila da bi prenijela život dalje. Život koji ste vi dobili na dar.

Bi li oni zaista vama željeli život jednako težak ili lošiji?

Uspjeh dolazi onda kada smo život primili od svojih roditelja i predaka, kad smo od svakog od njih uzeli ono što nam je potrebno za samostalno koračanje i kad smo takvi autentični spremni koračati dalje.

Zamislite njihova lica i osjetite. Uvijek imamo dozvolu za uspjeh, samo teret zbog kojeg to ne osjećamo nije uvijek naš. Vratite ga s poštovanjem i zahvalnošću pravim vlasnicima i zablistajte!

Piše: Petra Koštić, kozmetičarka, sociologinja i voditeljica sistemskih konstelacija; petra.osht@gmail.com

Foto: Pexels

 

Koja je vaša reakcija na ovaj članak?
Edukativno
0
Konkretno
0
Motivirajuće
0
Nejasno
0
Za podijeliti
1
Pogledaj komentare

Napiši odgovor

Your email address will not be published.


© 2016 Žene i novac. Sva prava pridržana.

Zaokret Grupa - Business Cafe, KristinaErcegovic.com

Povratak na vrh stranice