Upravo čitate
Doris Pinčić Rogoznica – volim novac jer mi omogućuje stvaranje uspomena

Doris Pinčić Rogoznica – volim novac jer mi omogućuje stvaranje uspomena

Doris Pincic

Razgovarali smo s poznatom voditeljicom i glumicom Doris Pinčić Rogoznicom na temu novca i u nastavku donosimo njezine inspirativne odgovore.

ŽIN: Što je za tebe novac, što ti novac predstavlja?

Doris: Novac je isto kao i svako drugo obilje u životu. Nešto s čim nam je život lakši, ljepši i jednostavniji. Mislim da nemam megalomansku narav i ne patim za materijalnim stvarima kao što su skupe torbice, satovi ili slično, no volim novac jer mi omogućuje stvaranje uspomena kao što su one koje nosim s putovanja i koje nikad ne bih mogla imati da nemam novca. Volim ga zaraditi sama i sama njime raspolagati, to je tako dobar osjećaj.

ŽIN: Kako bi opisala svoj odnos s novcem? Mijenja li se on tijekom godina?

Doris: Jako se mijenjao vremenom jer sam, kao i većina nas, odrastala s uvjerenjem da je novac nužno zlo i da ga nema. Danas znam da novac nije nikakvo zlo i da to hoće li ljudi biti dobri, loši, sretni, nesretni ne ovisi o tome imaju li ili nemaju novaca. Sjećam se blagog naslađivanja okoline kad bi primijetili da netko bogat pati uz rečenicu- i bogati plaču, pa naravno da plaču. Nije novac garancija mira u duši, za to je potreban trud i rad na sebi.

Mislim da je novac potencijalna opasnost ako ga ne stekneš vlastitim radom ili ako te nitko ne nauči da nisi bolji od drugih samo zato što ti je novac na raspolaganju.

ŽIN: Na što najviše trošiš? U što ulažeš? Kako štediš?

Doris: Najviše trošim na hranu jer sam gurman i to je moja strast i ljubav. Štedim preko dva životna osiguranja. Cilj mi je kupiti stančić koji će mi biti zalog za mirovinu. Ulažem u obrazovanje-za sada prvenstveno svoje, a kasnije ću i u obrazovanje djece. Znam da su vještina, karizma, autentičnost, emocionalna inteligencija ključne za uspjeh, ali ipak moje uvjerenje je da je znanje i obrazovanje neophodna platforma za razvoj. Trenutno privodim kraju diplomski studij na Edward Bernaysu, komunikacijski menadžment, a nadam se da ću vrlo brzo upisati i postdiplomski. Djeci bih prije nekretnina i pokretnina voljela omogućiti top obrazovanje. Pritom ne mislim nužno da moraju studirati, bilo koji zanat koji odaberu može se odrađivati ili izbrusiti do savršenstva.

ŽIN: Koji bi savjet dala mlađoj sebi?

Doris: Diši, smiri se. Dovoljna si. Sve je ok.

ŽIN: Gledali smo natpise u medijima, od nas iskreno bravo za kupnju kuće bez kredita, a svi se pitaju kako, kako?

Doris: Užasno mi je žao zbog načina na koji su mediji o tome pisali. Prodali smo stan u Zagrebu i za taj novac plus još malo smo dodali i kupili kuću na selu. Gdje mnogi možda ne bi živjeli jer ima blata i prašine, ali evo tako smo odlučili jer nam se čini da je za djecu zdravije i bolje.

Možda će Vas zanimati
Marija Klasiček

ŽIN: Imaš li zajednički budžet s mužem?

Doris: Imamo kućni budžet i dogovorili smo se da svatko ima i svoje zasebne troškove. Za one veće komuniciramo i dogovaramo se.

ŽIN: Što ćeš kćerkicu, a i sina, no posebno kćerkicu, naučiti o novcu?

Doris: Iako su još mali, već sada im pokušavam osvijestiti prije svega to da nije sreća para puna vreća kako pjesma kaže, ako je nisi zaradio. Deset poklona za rođendan, Božić i slične dane… Sve su to trenutci kad ih pokušavam učiti i razvijati svijest o imanju. Doista nije potrebno da u jedan dan otvoriš sve što si dobio za rođendan, polako danas jedan, za tri dana još jedan. Doživi stvar, predmet, shvati da je netko ostavio komadić duše u tome, radio i zaradio za to, dignuo se ujutro i otišao na posao. Kad sin nešto želi, ponudim mu kasicu i kažem da možemo skupljati, može odraditi i neke ekstra zadatke kojima može dodatno prikupiti novce. Naravno da ne očekujem da za sve skupi sam, ali želim vidjeti tendenciju i da razumije da je to jedan proces. I najviše od svega, želim mu osvijestiti zahvalnost za sve što ima. I ne samo materijalno nego i za svaku emociju i sve što ima. Često se na kraju dana zahvaljujemo za sve što smo prošli u tom danu.

A što se tiče kćerkice, ona je još jako mala, no tu imam vrlo jasne stavove i tako ću je učiti. Moje uvjerenje je da žena, neovisno o tome koliko suprug ima, treba raditi. Otići na posao, posebno onaj koji voliš, je nešto što te motivira da se spremiš, da radiš nešto samo za sebe, da se osjećaš vrijedno i sposobno i da svojoj djeci daješ primjer. Nažalost posao domaćice, iako je najteži na svijetu i vrlo plemenit, rijetko ga tko tako doživljava. Zato, osim u nekim iznimnim situacijama, mislim da žena svakako mora zaraditi/imati svoj novac. Mislim da je važno da se žene educiraju, idu na tečajeve, osnaže svoje samopuzdanje. Podsjetila bih sve žene da su vrijedne, da zaslužuju, da sve možemo biti i dobre majke i dobre zaposlenice/poduzetnice i da imamo pravo na sebe i svoj novac. Nažalost, nerijetko žene ostaju u lošim odnosima jer si financijski drugačije ne mogu priuštiti.

Razgovarala: Kristina Ercegović, urednica; kristina@zaokret.com

Napomena: nisam financijski niti investicijski savjetnik stoga ono što pišem ne predstavlja takav savjet. Za takvo nešto potražite pomoć stručnjaka. Teme koje obrađujem imaju za cilj potaknuti vas na razmišljanje o važnosti osobnih financija. Za točnost podataka ne mogu garantirati, pa svakako savjetujem da sve prije provjerite prije no što se odlučite za bilo kakvu akciju.
POGLEDAJ KOMENTARE (0)

Ostavi Komentar

Your email address will not be published.

2020. © Žene i novac - Sva prava pridržana.

Vrati se na vrh